Kata Zadro, udovica Blage Zadra, legendarnog zapovjednika obrane Vukovara, i majka Roberta, poginulog branitelja, više ne živi u Vukovaru. Kako nam je kazala, teško joj je danas biti u tom gradu, naročito u obiteljskoj kući gdje su živjeli prije rata. Kada je 1997., prije mirne reintegracije, zahvaljujući susretljivosti pojedinih ljudi iz UNPROFOR-a došla u Vukovar, grad u kojem je provela najveći dio života, prisjeća se Kata za Narod.hr, on joj je djelovao strano.
Danas živi u Zagrebu, gdje su joj i sinovi Josip i Tomislav, te unuci. Iako joj, kako kaže, nije lako prisjećati se bližnjih koje je izgubila, drago joj je što ih se drugi sjećaju, ne samo njezina supruga – koji je, kako i sama ističe, barem u medijima zasjenio i njihova sina – nego i Roberta, koji je pet mjeseci nakon pada Vukovara u 22. godini života poginuo u bitki za Kupres. Iz tih krajeva su i njihovi preci, prisjeća se Kata, kako njezini, tako i njezina supruga. Katina obitelj u Vukovar je došla 1958. godine.
Robert Zadro bio je zapovjednik Turbo voda, mobilne postrojbe sastavljene od dvadesetogodišnjih mladića, koja se specijalizirala za najteže zadatke u obrani grada, te koja je sudjelovala u ključnim borbama u najopasnijim dijelovima Vukovara, zahvaljujući kojima je grad heroj i opstao toliko dugo da je u svijesti svih Hrvata zadobio status s kojim se nijedan drugi hrvatski grad ne može mjeriti. Sjedište im je bilo u Slavonskoj ulici, koja okomito izlazi na Trpinjsku cestu, glasovito “groblje tenkova” gdje je tijekom par mjeseci rata zaustavljen niz prodora srpskih oklopnih vozila prema gradu.
Cjelokupnom obranom grada zapovijedao je Robertov otac i Katin muž, Blago Zadro. Do 1991. zaposlenik u Borovu, s početkom rata Blago se prometnuo u predvodnika hrvatske obrane Vukovara. Njegov doprinos u organizaciji i borbama bio je nemjerljiv, o čemu svjedoče prisjećanja njegovih suboraca kako se nakon Blagine smrti 16. listopada 1991. obrana grada raspala, kao i čin generala bojnika koji mu je posmrtno dodijeljen. “Blago je svakog hrvatskoga branitelja cijenio više od samoga sebe”, govori danas Kata.
I danas u crnini, Kata Zadro prisjeća se kako su ona, Blago i cijela obitelj još i prije rata, na čuđenje nekih svojih sugrađana, išli u crkvu. Unatoč muci koju je proživjela, u njoj danas nema ogorčenja. Moli se za sve dobre ljude i, prisjećajući se žara s kojom su njezin muž i sin branili domovinu, tuguje gledajući malodušje koje je zavladalo. “Vrijeme je da konačno shvatimo da imamo slobodnu Hrvatsku i trgnemo se”, opominje Kata Zadro, kao jedna od rijetkih svjedokinja nekih od najtežih, ali i najsvjetlijih trenutaka novije hrvatske povijesti.
Preduskrsno vrijeme, posebno Veliki tjedan, vrijeme je kada se kršćani prisjećaju muke i boli Isusa Krista, one muke koja je prethodila slavi. Koliko god teška bila muka, tjelesna ili duhovna, dolazi vrijeme utjehe, uskrsnuća, novog života i slave. Zato se na današnji dan, pored Isusove muke, prisjećamo i mučeništva bezbrojnih zaslužnih pojedinaca koji su svojom žrtvom zadužili svoj narod i svijet učinili boljim mjestom.
