Autentično premostiti beskrajni ponor između čovjeka i Boga, mogao je, može i moći će jedino Bogočovjek Isus Krist, Sin Božji i Spasitelj ljudi. Cjeloviti humanizam – koji da bi bio cjelovit, mora biti kršćanski, a da bi bio kršćanski, ne može ne biti cjelovit – usmjeren je horizontalno i vertikalno. Prema drugom čovjeku i cijelom čovječanstvu, te prema Bogu, koji je onostran i neuhvatljiv, a ujedno je čovjekova najunutarnija unutarnjost. Pritom je važno uvidjeti da Krist Isus nije posrednik između Boga i ljudi onako kako to bijahu starozavjetni proroci Božji – nego je sredina, središte svemira, svevladar, Pantokrator. Sin Božji i sâm Bog, pisao je za Vatican News Marito Mihovil Letica. Tekst prenosimo u cijelosti.
Kršćanska antropologija neodvojiva je od kristologije, a kristologija svoje ispunjenje postiže u soteriologiji: Krist čovjeka spašava i otkupljuje, izbavlja ga od smrti. Kršćanska antropologija i kozmologija dohvaćaju se otkupljenog čovjeka u kristocentričnom svemiru.
U hvalospjevu Kristu koji nalazimo u ʺPoslanici Filipljanimaʺ riječ je o Sinu Božjemu koji od postanka svijeta bijaše na način Božje bîti, bogosinovski vladar svemira istobitan s Ocem, te je postao čovjekom i slugom koji je podložan kozmičkim silama:
ʺOn, trajni lik Božji, / nije se kao plijena držao / svoje jednakosti s Bogom, / nego sam sebe ʹoplijeniʹ / uzevši lik sluge, / postavši ljudima sličan; / obličjem čovjeku nalik, / ponizi sam sebe, / poslušan do smrti, / smrti na križu. / Zato Bog njega preuzvisi / i darova mu ime, / ime nad svakim imenom, / da se na ime Isusovo / ʹprigne svako koljenoʹ / nebesnikâ, zemnikâ / i podzemnikâ. / I svaki će jezik priznati: / ʹIsus Krist jest Gospodin!ʹ – na slavu Boga Oca.ʺ (Fil 2,6-11)
Nedjelja od palmi, Palmenica, Uličnica… Službeni je naziv: Nedjelja muke Gospodnje
Danas je Cvjetnica, Cvjetna nedjelja. U našemu su narodu poznati i drugi nazivi ovoga blagdana: Nedjelja od palmi, Palmenica, Uličnica… Službeni je naziv: Nedjelja muke Gospodnje. Riječ je o posljednjoj korizmenoj nedjelji, danu prijelaza u Veliki tjedan. Cvjetnica se gdjekad naziva i ʺradosnicaʺ jer s njome završava korizmeno vrijeme i ulazimo u radost Uskrsa, događaja na koji i smjera evanđelje, radosna vijest Isusa Krista. Događaj Uskrsa jest povijesni i natpovijesni, zemaljski i kozmički – jedincati i za čovjeka sudbonosni događaj pobjede života nad smrću.
Palma simbolizira pobjedu
Kršćanski običaj ophoda s grančicama spomen je na Isusov svečani i mesijanski ulazak u Jeruzalem. Ovaj je običaj primjenjivan od 4. stoljeća, a u zapadnoj Crkvi postao je redovitim od kraja prvoga tisućljeća. U hrvatskim pučkim običajima obilježava se Cvjetnica raznovrsnim biljem, bilo specifično proljetnim bilo cjelogodišnjim: to su grančice vrbe, lijeske, drijenka, vijenci od bršljana i cvijeta ljubice, koje su se biljke na Cvjetnu nedjelju uobičajile u kontinentalnoj Hrvatskoj, te maslinovih i palminih grana, uobičajenih u našim primorskim krajevima, što se vremenom s priobalja proširilo cijelom našom domovinom. Tako ususret Cvjetnici putuju maslinove grančice, u manjoj mjeri i palmine, prema svim hrvatskim gradovima krajevima.
Podsjetimo i na to da palma simbolizira pobjedu, uspon, obnovu i besmrtnost, uz to i mučeništvo, a maslina također obiluje simboličkim značenjima: mira i pobjede, očišćenja i plodnosti. Kristov križ, prema jednoj drevnoj predaji, bio je načinjen od maslinova i cedrova drva. Prastaro pretkršćansko vjerovanje u obnoviteljsku moć vegetacije, koje se moć s raslinja, biljaka, prenosi na ljude, ušlo je zatim u kršćansko tumačenje proljetne obnove kao obnove čovjeka.
>Hvar – što je ‘quarantaore’ koje čini tamošnju Cvjetnicu posebnom?
Isus je kralj poniznosti
Cvjetnica nas prisjeća Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, u glavni grad i središte političkog i religijskog života židovskoga naroda. Mnoštvo ljudi na ulicama grada prepoznaje u Isusu onoga ʺkoji dolazi u ime Gospodnjeʺ te mu oduševljeno kliče: ʺHosana! Hosana, Sinu Davidovu!ʺ Očekuju da će Isus, poput kralja Davida, donijeti vojnu pobjedu i političku slobodu – ali svjetina sabrana na ulicama jeruzalemskim ubrzo uočava jednu nimalo nevažnu pojedinost: za razliku od svjetovnih vladara i kraljeva, koji obično dolaze na konju – Isus jaše na magaretu. Upravo ponižavajuće za kraljeve. Ali Isus je kralj poniznosti, kralj koji u svoju slavu ulazi kroz maksimalno poniženje, poniženje s kojega će biti preuzvišen u slavi Boga Oca.
>Papa Franjo: Ovo slavlje kao da ima dvojaki okus; i sladak i gorak
Riječi pape Franje izrečenih na Ndjelju muke Gospodnje, 29. ožujka 2015.
ʺʹPonizi sam sebeʹ. Isusovo ponižavanje samoga sebe. Ova nam riječ otkriva Božji stil i, kao posljedica toga, ono što mora biti svojstveno kršćanima: poniznost. Stil koji nas nikada neće prestati iznenađivati i čuditi: na poniznog Boga nikada se nećemo naviknuti! / Ponižavati se prije svega je Božji stil: Bog se ʹponizuje hodajući sa svojim narodomʹ, podnoseći njegove nevjere.
To se dobro vidi čitajući povijest Izlaska: kojeg li poniženja za Gospodina slušati sve ono mrmljanje, sve one pritužbe! Bile su upućene protiv Mojsija, ali u konačnici su okrenute protiv Njega, njihova Oca, koji ih je izveo iz ropstva i vodio ih na putovanju kroz pustinju do zemlje slobode. / U ovom tjednu, Velikom tjednu, koji nas vodi do Uskrsa, ići ćemo ovim putem Isusova poniženja. I samo će na taj način biti ʹsvetʹ također za nas!ʺ
Tomu valja pripomenuti da je papa Franjo, govoreći na talijanskome jeziku, za Veliki tjedan rekao ʺSettimana santaʺ, u doslovnome prijevodu ʺSveti tjedanʺ.
Neka nas Cvjetnica – dan prijelaza u svetost Velikoga tjedna – odvede od simbolike prolazne i obnovljive zemaljske vegetacije do, mogli bismo reći, stvarne i nenadvladive nebeske kristokracije, vladavine Krista cijelim svijetom, svekolikim svemirom. Isusa Krista, koji ponizio je sâm sebe, poslušan do smrti na križu – Bog je preuzvisio te mu darovao ime nad svakim imenom, da se na ime Njegovo prigne svako koljeno nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ.
Tekst se nastavlja ispod oglasa