Marko Paradžik rođen je 1987. godine u Zagrebu, gdje je 2006. završio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju i potom 2012. diplomirao na Pravu. Državni je prvak u hrvanju grčko-rimskim i slobodnim stilom te volontira kao tajnik Hrvačkoga kluba Metalac. Pet je godina radio kao odvjetnički vježbenik u odvjetničkome uredu i društvu, a danas radi kao stručni savjetnik/pravnik u Domu hrvatskih veterana. Glavni je urednik časopisa za kulturu, društvo i politiku Obnova koji izdaje Udruga Obnova, čiji je predsjednik dva uzastopna mandata. U prosincu 2017. upisao je doktorat iz povijesti na Hrvatskim studijima. Paradžik u intervjuu za Hrvatski tjednik govori o aktivnostima Udruge ‘Obnova’, koja okuplja veliki broj studenata i mladih intelektualaca kojima su, kao što se ističe u razgovoru, entuzijazam, čast, poštenje, hrabrost, odanost i hrvatstvo temeljni pokretači djelovanja, a razgovor je vodio Davor Dijanović.
Koji su dosadašnji projekti udruge?
Brojni su dosadašnji projekti i udruge, osim predavanja i tribina s kojima smo počeli 2015. godine. Imali smo likovnu izložbu i meni posebno drag događaj pod nazivom Popodne poezije. Tu smo predstavili do sada dvoje mladih pjesnika i izveli glumačku točku u kafiću Zrin gdje je jedan mladi glumac glumio Tina Ujevića. Sve te događaje dokumentiramo snimkama na našemu službenom YouTube kanalu Časopis Obnova. Književnost je moja prva ljubav, a moj uvjet za sudjelovanje u radu Udruge Obnova, gdje nikada nisam imao ambiciju biti predsjednik, bio je taj da književnost i filozofija imaju svoje mjesto u časopisu i udruzi. Uskoro pripremamo još jedan projekt pod nazivom Conserv fest – festival konzervativne misli – no o tome ćete sve saznati na vrijeme.
Kako je nastala Udruga ‘Obnova’, koji su njezini ciljevi i misija?
Obnova je nastala prije pet godina kao rezultat prijateljstva između mladih ljudi, tada studenta, međusobno iznimno različitih, no sa sličnim svjetonazorom i sustavom vrijednosti. Zajedničko nam je bilo to što volimo hrvatsko društvo u sadašnjosti, trudimo se bolje upoznati njegovu prošlost i očuvati njegovu budućnost. To smo uzeli kao svoj temelj. Cilj nam je biti relevantan čimbenik u društvu na civilnoj sceni koja je sada snažno monopolizirana od lijevo profiliranih udruga, da ne kažem komunističkih i jugonostalgičnih. Tu je veliki prostor djelovanja i moj je osobni poziv i misija ostvariti trag Obnove u povijesti hrvatskoga društva i kulture. Ne očekujem da će u budućnosti studenti padati na ispitima iz povijesti ako ne budu znali naša imena i djela, ali očekujem da će biti kraći pasus o nama u knjigama iz povijesti ili barem pet minuta neke emisije poput TV kalendara. Hoćemo li u tome uspjeti, ne ovisi samo o meni, nego o članovima naše udruge i članovima društva na bitnim pozicijama koji nam moraju pomoći otvoriti vrata hrvatskih institucija. Moram reći da su nam mnoga vrata državnih i drugih institucija zatvorena. Nije me to iznenadilo, no oni koji drže ta vrata zatvorenima moraju znati da mi sada još uvijek pristojno kucamo i da bi se situacija mogla lako promijeniti kada mi odustanemo od metode pristojnoga kucanja. Sada još uvijek želimo surađivati, no ako ne otvore vrata, neka ne misle da ćemo mi otići s praga svojih hrvatskih institucija. Naše kolektivno pamćenje ne će zaboraviti tko je držao ta vrata zatvorenima.
Kakav je profil članova udruge?
Ljudi u Obnovi atipični su ljudi, nevjerojatno osebujnih karaktera i interesa, stoga mi je činjenica da njih ne bih nikada upoznao bez Obnove, zapravo najveća motivacija za daljnji rad i nagrada za moj trud. Iznenadili biste se ako biste pomislili da su tu ljudi samo iz humanističkih znanosti. Tu ima pomoraca, inženjera, športaša i mladih poduzetnika, od kojih neki rade po više poslova da bi preživjeli i ostvarili svoje potencijale. U početku nas je bilo desetak, sada nas je stotinjak aktivnih članova. To je meni pokazatelj da se Obnova kreće u pravome smjeru. Sada nam je samo nebo granica. Kao predsjednik sam i prvi sluga Obnove i čast mi je služiti tim sjajnim ljudima.
Što nam možete reći o Časopisu ‘Obnova’? Koji je najvažniji projekt udruge?
Časopis je živi organizam i njegova nadogradnja događa se iz broja u broj. Urednička vizija časopisa svojevrsni je hibrid znanstveno-stručnoga časopisa na tankoj granici s publicistikom, kako ne bismo izgubili kontakt sa širom publikom, uz uvijek prisutan prostor za umjetnost. Takva je i njegova struktura. Uskoro ćemo izdati deseti broj s temom ‘konzervativna revolucija’, što je na neki način dijalektički povezano s temom prvoga broja ‘kulturna hegemonija’ u smislu ravnoteže teorije i čina. Javnosti ćemo predstaviti i prvo englesko izdanje Časopisa Obnova koji je namijenjen inozemnoj publici sa sličnim vrijednostima, posebice našoj dijaspori i iseljeništvu.
Dojam je da se mladi ljudi premalo angažiraju u društvenome životu, ako tu izuzmemo politiku gdje neki vide priliku za materijalni probitak? Zašto je tome tako?
Nije točno da se mladi premalo angažiraju u društvenome životu. Vidimo izuzetnu angažiranost mladih i starih u lijevo profiliranim udrugama koje su sjajno umrežene i organizirane. Od njih treba učiti. Naravno, njima na ruku ide to što imaju sjajne financije. Uzmimo, primjerice, Centar za mirovne studije koji je, bez obzira na promjenu vlasti, financiran izvana, od nekoliko naših ministarstva te lokalne razine. Pozivam sve mlade ljude koji su željni djelovanja, neka mi se jave i za njih ću pronaći mjesto u Obnovi. Smatram da svatko ima svoje mjesto u toj udruzi gdje na razne načine može dati prinos zajedničkome cilju. Mi možda nemamo novac, no imamo ono što udruge različitoga svjetonazorskog profila od našega nemaju: entuzijazam, čast, poštenje, hrabrost, odanost i hrvatstvo kao temeljni pokretač našega djelovanja. Vrline i ideje uvijek će biti jači motiv od novca. Naš je put težak, ali ispravan i pravedan. Lakše je biti polubog Ahilej, no ne smijemo zaboraviti da se Hektor borio za obitelj i narod te time omogućio Eneji da bude praotac velikoga naroda.
Kakvo je Vaše mišljenje o masovnome iseljavanju mladih? Jesu li uzroci isključivo ekonomski ili se mladima, na žalost, ogadio život u Hrvatskoj? Imamo li i primjere pomodarstva i dezerterstva?
Nekoliko tjedana prije biskupa Košića ja sam uporabio izraz ‘dezerteri’ na katoličkome Radiju Mariji. Nemam ništa protiv toga da mladi ili stariji ljudi odu van i steknu kapital, iskustvo i poznanstva, no moj stav je da nas krv naših predaka obvezuje na borbu za daljnju izgradnju hrvatskoga društva. Onaj tko se odrekne svoga naroda i pokida veze s njim, taj je dezertirao u borbi naroda za opstanak, uskratio sebe i sve svoje potencijale. Svatko od nas pozvan je da u onomu što radi bude najbolji. Pristalica sam jedne antropološke teorije da je društvo dobro onoliko koliko je dobro najslabijemu članu toga društva jer ne kaže se bez veze u narodu da lanac puca ondje gdje najslabija karika.
S obzirom na to da sam katolik i vjerujem u Boga, želim činiti dobro baš ovdje gdje je On učinio da postojim. Ove smo godine imali tribinu na temu iseljavanja pod nazivom ‘Masovni egzodus Hrvata u 21. stoljeću’ gdje su interdisciplinarno izlaganje održali Damir Miloš (sociolog), Tado Jurić (povjesničar) i Damir Pokos (demograf), nakon čega je svima bilo jasno da je iseljavanje i loša demografska slika trenutačno ključna prijetnja našemu opstanku. Ne kažem da sam filozof, no kažem da treba propovijedati primjerom. Treba ostati i boriti se! Onima koji su otišli upućujem ovim putem bratski poziv na povratak u našu domovinu i nadam se da će nam se vratiti.
Veliku pozornost u časopisu dajete nacionalnome identitetu koji je u današnje vrijeme medijski i politički podosta proskribiran. Zašto se nacionalni identitet po Vama proskribira i što on za Vas i mlade u Obnovi znači?
Mikrokozmos i makrokozmos nisu međusobno isključivi, oni su komplementarni. Bez nacionalnoga identiteta nema internacionalne komunikacije i spoznaje vrijednosti onoga drugog, učenja od onoga drugog i natjecanje s njim da ga se nadmaši. Nacionalni identiteti diljem svijeta bogatstvo su raznovrsnosti koje treba očuvati. Žalostan bi i dosadan ovaj svijet bio kada bismo svi bili isti i jednaki. Nacionalni je identitet proskribiran od onih koji ne shvaćaju tu činjenicu i nalaze se sada na pozicijama moći. Najčešće su oni kod nas pripadnici crvenoga plemstva ili njihovi potomci i to je dio njihove ideologije koja čini bitan dio njihove simbolike i međusobne komunikacije. Kako bi očuvali svoju poziciju moći, oni moraju držati potlačenim i u poziciji nemoći većinu suprotnoga svjetonazora koja njeguje nacionalni identitet jer im daje snagu. Njihovo ideološko stajalište olakšava im, dakako, znatno i savjest kada se u svrhu očuvanja svoje pozicije moći povezuju sa stranim središtima moći isključivo radi vlastitih kratkoročnih probitaka. Za nas u Obnovi nacionalni je identitet jedan od temelja na kojemu gradimo svoje društvo.
Časopis ste i za kulturu. Kako komentirate činjenicu da je gotovo sav kulturni život, ako pogledamo institucije, u rukama ljevice? Radi li se tu o gramscijevskome maršu kroz institucije?
Činjenica da vlast i bitne pozicije u institucijama drže oni koji su našom zemljom vladali više od pola stoljeća javna je tajna. Ne treba to posebno objašnjavati. Paretova teorija elita nalaže dva puta za njih: ili da omoguće ulazak novih generacija kroz suradnju ili da ih nova generacija pregazi, s onima koji se nalaze oko njih. Čini mi se da u većini biraju ovaj drugi put. Ima, naravno, i mudrih iznimaka koji su svjesni i da će njihovi potomci morati živjeti s nama. Mi smo malobrojno društvo i duboko se nadam da se ne će ponavljati tragedije iz Drugoga svjetskog rata jer to bi sigurno značilo naš nestanak s pozornice povijesti. Biblija već u Knjizi postanka govori o bratubojstvu kao drevnome grijehu. Ubi concordia, ibi victoria!
Kako ocjenjujete dosadašnji tretman od strane institucija glede natječaja i ostaloga?
Prijavljujemo se na gotovo sve moguće natječaje s različitim projektima, bilo one lokalne i državne naravi ili one raspisane od raznih zaklada i snažnih trgovačkih društva. Za sada smo samo 2016. godine od Ministarstva kulture RH dobili 25.000 kn za nakladu dvaju brojeva spomenutoga časopisa i 7.000,00 kuna jednokratne pomoći od Grada Zagreba za kameru kojom dokumentiramo svoje brojne djelatnosti. Omjer prijavljenih natječaja i ostvarenih rezultata ide u nesrazmjernu korist odbijanja naših prijava. Zapravo, mogli bismo reći da se potpuno sami financiramo preko članarine i donacije. Nedavno smo se počeli prijavljivati i na natječaje EU fondova, vidjet ćemo što će se tu dogoditi. Prošle godine Ministarstvo kulture odbilo nam je natječaj za izdavanje prijevoda ‘Balade o bijelom konju’ autora G. K. Chestertona i to s potpisanim autorskim ugovorom s Lukom Paljetkom kao prevoditeljem. Nije li javna sramota odbiti prijevod jednoga klasika engleske književnosti od strane sjajnoga hrvatskog prevoditelja i književnika? Kao što sam već rekao: povijest se pamti, mi čuvamo tu odbijenicu uz ostale u našoj arhivi kao najveću dragocjenost za buduće povjesničare ovoga turbulentnoga razdoblja borbe za opstanak hrvatske kulture.
Dosta prostora posvećujete književnosti, a izdali ste i književni proglas?
Obnova je već okupila oko sebe velik broj mladih književnika i rezultat toga književnost je kao samostalna rubrika od sedmoga broja i književni proglas objavljen u osmome broju. Teoretičari književnosti znat će da su književni proglasi velika stvar u povijesti književnosti jednoga naroda. Naravno da je to prošlo nezapaženo od medija i nedavno mi je jedna teoretičarka književnosti u razgovoru rekla da joj strašno smeta načelo rodoljublja i domoljublja u proglasu te da smo, pazite, ubili time estetiku. Iznenadili bi se mnogi kada bih javno rekao o kome se radi, zato ću ostati pri onoj nomina sunt odiosa. Mnogo više od te na svjetonazoru utemeljene kritike znači pohvala naše rubrike književnosti i časopisa od našega najvećeg živućeg pisca i dramatičara Mire Gavrana. On je pravi dokaz da se za osvajanje čitatelja u književnosti u domovini i izvan nje nije potrebno roditi i živjeti u Washingtonu, Londonu, Moskvi, Pekingu ili nekoj drugoj metropoli svjetskih carstava. U njegovim djelima univerzalne istine i partikularne posebnosti nisu suprotstavljene tako da on s lakoćom održava vezu između svojih korijena i neba punoga prekrasnih ideja dobroga, lijepog i istinitoga.
Predstavljate i likovne umjetnike?
Našu sekciju umjetnosti održava živom urednik Ante Brešić Mikulić (Comes), slikar slika naših naslovnica, i u njoj smo prostora za prikaz dali brojnim mladim likovnim umjetnicima, bilo studentima Akademije likovne umjetnosti bilo mladim diplomiranim umjetnicima iste te institucije. Primjerice, Maja Orlovčić, Ivana Brekalo, Sara Kern Gaćeša, Edita Ercegović, Antonija Sakoman, Mate Turić (Croata), Ivan Mladenović, Georget Yvette Ponte i dr. Organizirali smo izložbu povodom promocije šestoga broja u Galeriji Matice hrvatske za sve do tada prikazane umjetnike i nadam se da ćemo uspjeti skupiti financijska sredstva za još jednu izložbu da tim mladim ljudima platimo honorar koji zaslužuju i predstavimo ih još jednom javnosti. Naše društvo nije uopće svjesno da, kao što imamo vrhunske nogometaše, imamo i vrhunske slikare, no likovna je umjetnost često kao i pjesništvo male glavnice s visokom kamatnom stopom post mortem.
U svakome broju Obnove ima barem jedan članak s tematikom Domovinskoga rata?
Radim mnogo u svom poslu s braniteljima i ono što mogu reći jest da su to izvanredni ljudi od kojih mi kao društvo možemo mnogo naučiti i koji još mnogo mogu dati društvu. Moja generacija, osim što je dužna nastaviti graditi društvo koje su branitelji obranili, dužna je i pružiti poštovanje prema tim ljudima na kojima je rat ostavio teške psihičke i fizičke posljedice. Minimum koji svatko od nas može njima pružiti jest njegovanje sjećanja na njihovu pobjedu. To je razlog zašto će dok sam god ja glavni urednik, uvijek biti barem jedna tema Domovinskoga rata u našemu časopisu. Mogu sada odmah najaviti i da će tema 11. broja časopisa za kulturu, društvo i politiku biti generalno rat te ćemo dati još više nego u prethodnim brojevima prostora Domovinskom ratu.
Kakvo je Vaš općeniti pogledu na političku situaciju u državi?
Stvar je poprilično jednostavna i u isti mah teška. Jedan moj dobri prijatelj Šimić iz Gruda rekao mi je sljedeće: ‘Gledaj, Marko, mi samo trebamo iskreno živjeti sukladno svojim vrijednostima i svjetonazoru. Trebamo ući što prije i hrabro u brak i stvoriti obitelj, zatim se brinuti za tu obitelj da im bude dobro i dobro obavljati svoj posao. Već ako postignemo samo to i ne radimo ništa drugo osim toga, mi ćemo pobijediti. Ako se to ne ostvari, onda se nema smisla niti baviti politikom i poslovima zajednice jer nisi sposoban sam stvoriti svoju zajednicu.’ Eto, toj mudrosti moga barjaktara nemam ništa dodati niti oduzeti.
Upisali ste poslijediplomske studije iz povijesti s temom o dr. Ivi Korskome koji je bio važan izvandomovinski intelektualac. Kako u tom smislu gledate na odnos države prema iseljeništvu i njegovim potencijalima?
Povijest je moja stara ljubav i od nje mnogo učim, posebice priče o životu jer život kao što kažu piše najbolje romane. Nedavno sam s kolegom Tomislavom Jonjićem predstavljao knjigu jednoga emigranta i od tada do danas još uvijek nisam prestao biti zapanjen koliko malo ljudi zna u našoj domovini za postojanje jednoga intelektualnog heroja kao što je to bio dr. Ivo Korsky. Obnova sjećanja na toga čovjeka moj je doktorat. Tu zabranjenu povijest emigracije u kojoj je živjela i očuvala se ideja države Hrvata bitno je znati i ona može biti naša spona s iseljeništvom i njegovim potencijalima.
Na 3. Iseljeničkom kongresu u Osijeku predstavio sam konkretan projekt za povezivanje s iseljeništvom gdje bi Obnova sa svojim članovima bila voljna volonterski sudjelovati u povezivanju s iseljeništvom (postoji snimka na našem YouTube kanalu), no bez suradnje s državnim institucijama, to će biti vrlo teško, gotovo nemoguće, uza sve naše druge aktivnosti i probleme. Obratit ćemo se uskoro izravno institucijama s nekoliko projekta, no tu se vraćamo opet na problem zatvorenih vrata. Zašto je tome tako, to treba pitati one koji drže čvrsto zatvorena vrata institucija koje im daju sigurnu plaću.
Tekst se nastavlja ispod oglasa