Danima prije koncerta Marka Perkovića Thompsona u njemačkom Filderstadtu kružile su glasine kako će i ovaj njegov koncert biti zabranjen i otkazan.
Koncert se ipak održao oba dana. U petak, 09., i subotu 10. prosinca i to u prepunom Hot Spot klubu. Kako je kazao organizator Mato Vukšić: “Da je koncert bio planiran i treći dan, klub bi bio prepun”.
U razgovoru za Fenix Magazin sam Thompson je kazao kako mu je nastup u klubu novost, ali odlično iskustvo te je govorio o svojoj karijeri.
Nakon dvije i pol godine, opet ste u Njemačkoj. Kako se osjećate?
Moram priznati da nam je ovaj klupski nastup baš godio, i meni i bendu. Inače smo mi više manje nastupali na velikim pozornicama i dvoranama, ali ovako, klupsku priču nismo odavno izvodili, tako da nam je to nekakva novina, u svakom slučaju bilo je ugodno.
Bilo je glasina da bi koncert mogao otkazan. I Vaša publika je zbog toga bila zabrinuta. Može li se tome stati na kraj?
Uvijek ponavljam isto. Postao sam kao papiga. Ne znam što je sporno u mojim nastupima, ne znam što i kome se može nanositi šteta zato što ja izvodim svoje pjesme. Neke pjesme su stare dvadeset i pet godina, neke su mlađe.
One su takve kakve jesu, ljudi su pjesme prepoznali. Na žalost prati nas jedna određena grupa ljudi koja na sve moguće načine želi nametnuti nešto što nije točno. A to je da mi promoviramo nešto što je negativno. Svi oni koji dođu na koncert, koji se malo pozabave s mojim nastupima, mojim pjesmama znaju da to nije točno. Međutim taj pritisak još uvijek traje.
Volio bih da se institucije naše države pozabave time jer ja kao građanin imam pravo na rad. Mislim da se tu radi o jednom svjetonazoru kojeg ja nastojim promicati, on je suprotan onome kojega žele promicati te druge silnice i to je jedan sudar svjetonazora.
Mislim da bi država Hrvatska, ministarstvo vanjskih poslova, trebala poduzeti korake i omogućiti svim svojim građanima kako bi oni mogli živjeti i raditi u normalnim uvjetima.
Vaše su pjesme poslane i papi Benediktu XVI?
Da. Ima puno primjera gdje se koriste moji tekstovi. Mnogi citiraju te tekstove, od političara, intelektualaca, sociologa. Imam veliku potporu ljudi koji se ne boje isticati vrijednosti koje ja nastojim promicati, a evo i publike ne manjka.
Malo tko može u Hrvatskoj okupljati tako velik broj ljudi na koncertima, skupovima?
Da, ljudi su prepoznali moj rad, te pjesme koje promiču naše vrijednosti i zato su tu.
Čini se, Vi prkosite današnjim modernim zvijezdama koje se prvo proslave raznim istupima pa tek onda pjesmama.
Ne prkosim ja nikome, ja jednostavno radim svoj posao. Ja sam osjetio taj poziv da kroz svoju glazbu promičem naše vrijednosti i to je ono što mene ispunjava i to je ono što su ljudi prepoznali. To je blagoslov, raditi ono što voliš i od toga živjeti.
To je nešto što se meni poklopilo, kako se kaže pod navodnike. Oni koji traže da se ja odreknem nečega, svojega stava ili neke pjesme, ja to sigurno neću napraviti, pa makar me zabranili u cijelom svijetu.
Nedavno je izašao album „Antologija” i trenutno je najprodavaniji album u Hrvatskoj?
Croatia Records je izdala album, to je njihova ideja, oni su htjeli za dvadeset i pet godina mojega rada izdati antologiju mojih pjesama. Svidjelo mi se kako su to napravili, i tako dobro je.
Radite li na novom albumu?
Radim. Ima puno toga još za napraviti. Puno je i napravljeno, ali evo slažem sve te pjesme i pokušavam složiti jednu dobru i zanimljivu priču i mislim da ću uspjeti. Sad kada će to biti, ne znam, kada budem zadovoljan. Vjerojatno, ako ne sve, nešto će izaći za Uskrs.
Vi ste rock približili i starijim generacijama, na koncertima vidimo i staro i mlado?
Da, to je jedan fenomen. Pjesme koje govore o ljubavi prema našim vrijednostima: Bogu, čovjeku, domovini, nisu, ili ja bar ne znam, izvođene u rock produkciji. Tako da je to i jedna novina, koja je proizašla iz mog rada. Vrlo zanimljivo kada na koncertu vidiš starije ljude, vidiš i one mlađe i one najmlađe. To je prekrasno, da se sve generacije nađu nekako u toj glazbi i pjesmama.
Planirate li još neki koncert u iseljeništvu?
Imam u planu. Ovo su sada prva dva od onih koje mi planiramo. Odlučili smo se sada ići na manje prostore, tako da će to biti lakše onima koji to organiziraju. Znate kada je velika produkcija puno više truda treba uložiti.
Ovo je jedna ležernija priča, meni je cilj doći kod ljudi, tamo gdje me traže, tamo gdje me zovu. Veseli me ako s ovim budemo nastavili, a nadam se da hoćemo, to će biti jedno osvježenje meni i bandu da se približimo s ovakvim nastupima ljudima.
Puno se Hrvata u posljednje vrijeme doseljava u Njemačku. Što mislite o tome?
Da, puno ljudi dolazi raditi u Njemačku, to ima jednu određenu poruku, prije svega političarima koji kod nas, ili ništa ne rade, ili rade za nečije tuđe interese. Mladi ljudi koji dolaze ovamo, ja sam uvjeren da oni nisu otišli u Njemačku zato da bi zaboravili Hrvatsku ili da bi ostali cijeli život tu.
Mi smo u EU, sada je lakše raditi svugdje i držim da kada u Hrvatskoj budu bolji uvjeti da će ljudi zasnivati obitelji tamo i da će biti sretniji i zadovoljniji. To je jedan proces koji mi moramo proći, koji živimo i ja vjerujem u bolju budućnost.
Mogu li hrvatski političari provoditi u djelo vrijednosti koje Vi živite i pomičete?
Mogu, kako ne, mogu. Ima ih puno koji nastoje to raditi, ali na žalost ne dolaze do izražaja. Uvijek dolaze do izražaja oni koji provode nečiju politiku ili nemaju dovoljno snage i hrabrosti da se suoče s nekim stvarima. Sada ne bih ulazio u dubinu svega toga, poruke dobivaju od strane naroda, od strane ljudi. Moramo vjerovati u bolju budućnost i davati šansu drugima. Treba prepoznavati one koji kroz svoj politički rad nastoje popraviti situaciju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
