U strogom centru Zagreba 18. veljače 1931. policijski agenti Ljubomir Belošević i Branko Zweger napali su hrvatskog znanstvenika i domoljuba Milana Šufflaya ispred kućnog praga i razbili mu glavu čekićem. Umro je dan kasnije od zadobivenih ozljeda. Dvojica policajaca bili su pripadnici režimske organizacije Mlada Jugoslavija, a poslije ubojstva srbijanski kralj ih je sklonio u Beograd i nije dopustio da se, poslije uspostave Banovine Hrvatske, izruče Zagrebu za okrutno i podmuklo ubojstvo hrvatskog velikana.
To ubojstvo je, zbog znanstvene reputacije Milana Šufflaya, izazvalo velike proteste u svijetu pa su, između ostalog, Albert Einstein i Heinrich Mann preko Međunarodne lige za prava čovjeka pozvali svjetsku javnost na prosvjed zbog ovog zločina.
Zločin je bio isključivo motiviran mržnjom srbijanskog režima prema osobi i radu hrvatskog domoljuba Milana Šufflaya.
Djelo Milana Šufflaya
Rođen u Lepoglavi 1879. od oca Hrvata i majke Njemice, Milan Šufflay je imao impresivnu znanstvenu karijeru: doktorat iz filozofije i katedru izvanrednog, a kasnije i redovitog sveučilišnog profesora povijesti osobno imenovanog od bana Raucha. Još kao student ovladao je brojnim jezicima: francuskim, njemačkim, talijanskim, engleskim, sve slavenske jezike, latinski, starogrčki i srednjegrčki, a kasnije je ovladao novogrčki, albanski, hebrejski i snaskrt.
Bio je kompletan intelektualac i čovjek, a to je stavio u potpunosti u službu hrvatskog čovjeka.
Proučavao osobito je hrvatsku srednjevjekovnu povijest, kao i povijest albanskog naroda.
Progon Milana Šufflaya i hrvatskih intelektualaca počeo je još 1921. kada novostvorena Kraljevina Jugoslavija izvodi na sud dvojicu velikih hrvatskih znanstvenika povjesničara: Milana Šufflaya i Ivu Pilara sa još 14 domoljuba pod namještenom optužnicom za špijuniranje u korist strane države, sa ciljem odvajanja Hrvatske od Jugoslavije.
Šufflay je dobio 3 i pol godine robije, a najveća kazna bila je 12 godina teške robije.
Šufflayeva ostavština
Komunistički jugoslavenski režim, kao sljedbenik prve kraljeve Jugoslavije koja je ubila velikog znanstvenika, u potpunosti je izbacio njegovo ime iz knjiga i sveučilišta. Tako su dva oprečna režima, monarhija i komunizam, pokazali da imaju jednu veliku zajedničku poveznicu – jugoslavenstvo kojem je Šufflayevo domoljublje uvijek bilo trn u oku.
Nažalost, ni uspostavom hrvatske samostalnosti Šufflay nije dobio mjesto koje je erudicijom, širinom i bogatom ostavštinom zaslužio.
Na drugoj strani, albanski narod mu je zahvalio tako da mu je posthumno dodijelio najviše albansko odličje “Naim Frasheri d’or”, 2002. kada je u Albaniji o njemu održan i veliki znanstveni skup, “Shuflaj dhe Shqiptarët“.
Tekst se nastavlja ispod oglasa