U spomen na 53 nedužne žrtve koje su partizani pogubili na Daksi 25. i 26. listopada 1944. godine, predstavnici Dubrovačko-neretvanske županije položili su vijenac i zapalili svijeću kod spomen križa na tome otočiću.
Počast stradalima odali su i predstavnici Grada Dubrovnika, članovi obitelji žrtava i organizatori komemoracije – Udruga Daksa 1944./45 te franjevci iz Franjevačkog samostana Male Braće Dubrovnik, navodi Dubrovačko-neretvanska županija.
Predsjednik Udruge Daksa 1944./45. Denis Vokić zahvalio je tom prigodom svima koji su na Daksi odali počast, ističući kako je riječ o danu pomirbe i pomirenja.
„Na komemoraciji svake godine sudjeluju i katolički i pravoslavni svećenici. Ovdje su ubijeni viđeniji građani Dubrovnika, župnici, svećenici. Povijest bi trebala biti učiteljica života, ali nije. Povijest se stalno ponavlja, ali se nadam da se ovako nešto više nikad neće dogoditi“, rekao je Vokić.
Partizanski pokolj na Daksi
Nakon ulaska partizanskih postrojbi u Dubrovnik, partizani su na otoku Daksi likvidirali 53 istaknuta građanina, civila Hrvata, bez ikakvog suđenja. Ekshumacijom i DNK analizom utvrđen je identitet 18 osoba, dok je 35 ostalo nepoznato, a također je utvrđen i pravi broj žrtava jer se do ekshumacije sigurno znalo za 35 žrtava. Žrtve s otočića Dakse, napokon su 19. lipnja 2010. godine dostojno su pokopane.
Veća skupina uhićenih je prevežena na otok u noći sa 23. na 24. listopada 1944. godine, i smještena u staroj samostanskoj crkvi. Potom su jedan po jedan izvođeni “u šetnju”, svlačeni, mučeni i ubijani. Pretežni dio pobijenih, ubijen je hitcima iz oružja kalibra 9 mm (pištoljski kalibar) u potiljak; svi su bili bosi i bez odjeće.
Komunisti su 29. listopada 1944. po cijelom gradu Dubrovniku polijepili letke, koji su bili sastavljeni u vidu presude koju je (navodno) 26. listopada 1944. “u ime naroda Jugoslavije” donijelo “Sudsko vijeće Vojnog suda Komande Južno-dalmatinskog područja”. Na letku su istaknuta imena 36 osoba koje su komunisti “osudili” (danas se zna da nikakvog suđenja nije bilo) na smrt strijeljanjem. Braća franjevci, čiji je subrat otac Marijan Blažić također jedan od smaknutih, skinuli su letak i sačuvali ga.
Premda su još 1944. godine bila objavljena imena većine pobijenih, komunističke vlasti nisu nikad dopustile da rodbina dostojno pokopa pobijene, čak nije otkrivena ni točna lokacija grupnih grobova, navodi morski.hr.
Makar je Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku otvorilo 2004. godine spis u povodu ovih događaja, te su saslušani razni svjedoci, nisu utvrđeni sudionici ovog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva.
Tekst se nastavlja ispod oglasa