Na Veliki petak, 2. travnja u večernjim satima u Vatikanu je održan tradicionalni križni put. Meditacije i molitve priredila je izviđačka skupina Agesci “Foligno I” i krizmanici rimske Župe svetih ugandskih mučenika. Križni put u Vatikanu i ove kao i prošle godine zbog izvanrednih okolnosti uslijed pandemije covida-19 nije održan na Koloseju nego na prostoru ispred Bazilike svetoga Petra.
Tijekom pobožnosti Križnoga puta na Veliki petak papu Franju je na Trgu svetoga Petra pratilo dvadesetero djece. Osim djece u Papinoj pratnji ispred bazilike svetoga Petra bilo je još 40 djece i mladih, a predstavljali su 500 svojih vršnjaka iz rimske župe Svetih ugandskih mučenika koji se pripremaju za prvu pričest i krizmu; zatim 145 izviđača, članova izviđačke skupine Agesci „Foligno I.“ iz istoimenoga grada u talijanskoj pokrajini Umbriji, te 40-ak djece, među kojima i mališani u dobi od 3 do 8 godina, iz dva rimska obiteljska doma („Tetto Casal Fattoria“ i „Mater Divini Amoris“). Svi su oni sudjelovali u pripremi tekstova meditacija i crteža koji su služili kao ilustracije uz ovogodišnji križni put u Vatikanu.
U uvodnoj molitvi djeca su Isusu na početku križnoga puta prikazala svoje križeve i muke.
“Dragi Isuse, znaš da i mi djeca imamo križeve koji nisu ni lakši ni teži od križeva odraslih, ali to su pravi križevi, čiji teret osjećamo čak i noću. I samo ti to znaš i shvaćaš ih ozbiljno. Samo Ti. Samo Ti znaš koliko im je teško naučiti ne bojati se mraka i samoće.
Samo Ti znaš koliko im je teško kad se ne mogu suzdržati te se bude potpuno mokri svako jutro.
Samo Ti znaš koliko je teško ne pogriješiti u matematici, koliko je teško ne moći brzo razmišljati i govoriti dobro kao ostala djeca.
Samo Ti znaš koliko im je teško vidjeti roditelje kako se svađaju, lupaju vratima i danima ne razgovaraju. Samo Ti znaš koliko im je teško kad ih drugi ismijavaju i kad primijete da ih se ne poziva na zabave.
Samo Ti znaš što znači biti siromašan i morati se odreći onoga što imaju njihovi prijatelji. Samo Ti znaš koliko se teško osloboditi tajne koja ih jako muči i ne znati kome je reći iz straha da će je drugi odati, da će to naići na osudu ili da im se neće povjerovati.
Dragi dobri Isuse, Ti si bio dijete poput mene, i Ti si se igrao i možda si pao i ozlijedio se; i Ti si išao u školu i možda ti neke zadaće nisu išle baš najbolje; i Ti si imao mamu i tatu i znaš da ponekad zapravo nemam baš preveliku želju poslušati kad mi kažu da napravim domaću zadaću, iznesem smeće, spremim krevet i pospremim sobu; i Ti si išao na vjeronauk i molitvu i znaš da na njih ne idem uvijek s velikom radošću.
Dragi moj dobri Isuse, Ti prije svega znaš da na svijetu ima djece koja nemaju hrane, nemaju obrazovanja, koju se iskorištava i prisiljava ratovati.
Pomaži nam svaki dan nositi svoje križeve kao što si ti nosio svoj. Pomozi nam da postanemo sve bolji: da budemo onakvi kakvima nas Ti želiš. I zahvaljujem Ti jer znam da si mi uvijek blizu i da me nikada ne napuštaš, pogotovo kad se najviše bojim, i zato što si mi poslao moga Anđela čuvara koji me štiti svaki dan i prosvjetljuje. Amen”.
Uslijedio je križni put sa četrnaest postaja s isto toliko dječjih meditacija i molitava. U meditacijama su djeca iznosila svoja vjerska iskustva pa i padove i nepravde koje su učinili svojim vršnjacima.
Mali neuspjesi u školi, čuvanje tajni, pisanje zadaća, ljubav prema roditeljima, prihvaćanje drugoga i drugačijega, prijateljska potpora, ljubav prema djedu i baki i tuga zato što ih ne mogu posjećivati tijekom pandemije, darivanje drugoga kojim obogaćujemo sebe same, požrtvovnost, volonterski rad, opraštanje pa i najtežih prijestupa neke su od tema obrađenih u dječjim meditacijama na križnome putu u Vatikanu. Jedan je dječak u meditaciji uz trinaestu postaju križnoga puta opisao bol i tugu koju je osjećao u srcu jer se nije mogao oprostiti od djeda koji je umro od covida-19 usamljen u bolničkoj sobi.
Posljednju meditaciju, uz četrnaestu postaju križnoga puta, sastavila je djevojčica Sara: „Dragi Isuse, moje ime je Sara, imam dvanaest godina i želim ti zahvaliti jer danas si me naučio činiti dobro u ime svoje ljubavi. Naučio si me nadići svaku patnju pouzdavajući se u tebe; voljeti drugoga kao svog brata; pasti i ponovno ustati; služiti drugima; osloboditi se predrasuda; prepoznati ono bitno i nadasve svaki dan sjedinjavati svoj život s tvojim. Danas, zahvaljujući tvojoj gesti beskrajne ljubavi, znam da sve ne završava smrću“.
„Gospodine, dobri Oče – molilo se u završnoj molitvi križnoga puta u Vatikanu – i ove smo se godine spomenuli križnog puta tvojega Sina Isusa i to smo učinili glasovima i molitvama djece, koju si Ti sam pokazao kao primjer za ulazak u svoje Kraljevstvo. Pomozi nam da postanemo poput njih, mali, svega potrebiti, otvoreni životu. Daj da vratimo čistoću pogleda i srca. Molimo te da blagosloviš i štitiš svako dijete na svijetu da može rasti u dobi, mudrosti i milosti, da upozna i slijedi projekt dobra koji si za svakoga zamislio. Blagoslovi i roditelje i one koji s njima surađuju u odgoju ove tvoje djece, da se osjećaju uvijek sjedinjeni s tobom u davanju života i ljubavi.“
Križni put je završen Papinim blagoslovom.
Prijevode meditacija i molitvi na hrvatski jezik pripremio je Branko Jurić, a mogu se pronaći na stranici Fratellanza umana.
Papa je u večernjim satima u gotovo praznoj bazilici Sv. Petra predvodio obred Muke i klanjanja križu, a propovijedao je propovjednik Papinskoga doma kardinal Raniero Cantalamessa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
