Predstavljanje knjige “Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine” postulatora za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca mons. Jurja Batelje održano je u utorak 6. lipnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu.
Uz govornike izv. prof. dr. sc. Vlatku Vukelić, prof. dr. sc. Iliju Kuzmana i Igora Vukića na predstavljanju su sudjelovali i zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua i sisački biskup mons. Vlado Košić; dr. sc. Ante Čorušić, ravnatelj KBC-a Zagreb, dr. sc. Davor Vagić, ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice, javlja IKA.
Mons. Kutleša: U spašavanju i zbrinjavanju djece nadbiskup Stepinac učinio sve što je bilo u njegovoj moći
U uvodnim riječima zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša rekao je da knjiga “uvodi u događanja iz ne tako daleke povijesti koja je bila opterećena Drugim svjetskim ratom, prodorom bezbožnih ideologija i mržnjom koja je trovala ljudska srca i opterećivala ljudske savjesti.
Nažalost, nakon završetka Drugog svjetskog rata te su činjenice popisivane i prikazivane tako da idu u prilog političkih odrednica, a ne na temelju stvarnog činjeničnog stanja. Zato je ova knjiga prilog objektivnom prikazivanju zbivanja u Drugom svjetskom ratu koja su desetljećima nakon rata bila iskrivljavana, prešućivana, a njihovo je spominjanje bilo kažnjivo.”
”Ni pred kojom ljudskom silom nije uzmicao, pred prijetnjama nije se kolebao, pred poteškoćama i žrtvama nije ostao bešćutan i rezerviran, nego je i u vrijeme progona do smrti ostao vjeran svjedok Evanđelja ljubavi koji je Gospodin Isus sažeo u riječi: „Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste”.
Tako ga je doživjela i gospođa Diana Budisavljević, a to i knjiga mons. Batelje potvrđuje, da je u spašavanju i zbrinjavanju djece nadbiskup Stepinac učinio sve što je bilo u njegovoj moći. Dapače, donio je konkretnu odluku da će djeca biti smještena u ženske samostane.
Svi samostani, svi dječji domovi, svi internati će preuzimati djecu i sve što može, stavit će na raspolaganje. Svjedok tome su 34 doma ili prihvatilišta u kojima su časne sestre zbrinjavale djecu te 14 zagrebačkih bolnica, klinika i dispanzera”, kazao je mons. Kutleša.
Ističući lik bl. Alojzija Stepinca nadbiskup Kutleša rekao je da je svojim “kršćanskim posvjedočenjem i pastirskom odgovornošću počinio djela ljubavi kojima se upisao ne samo u ljudsku povijest, nego ponajprije u povijest spasenja u kojoj Isus Krist svojom ljubavlju nadahnjuje milosrđe, potiče opraštanje i činjenje djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu.”
Na kraju je zahvalio mons. Batelji za sve što je učinio kako bi se promovirao put bl. Alojzija Stepinca i nadodao da vjeruje “da će i ovo djelo doprinijeti da se naš blaženik što prije proglasi svetim.”
>Premijera Sedlarovog filma ‘Male velike sestre’ 3. svibnja: Kako su Sestre milosrdnice spasile više od 300 Židova
Vukelić: Knjiga po prvi puta objelodanjuje transkript dokumenata iz bolničkih arhiva
Povjesničarka s Fakulteta Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu izv. prof. dr. sc. Vlatka Vukelić predstavila je knjigu “Uloga blaženoga Alojzija Stepinca u zbrinjavanju ratne siročadi i njihovo liječenje u zagrebačkim bolnicama od 1. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1943. godine” s povijesnog aspekta.
>Talijanski povjesničar: ‘Neki autori koji pišu o Stepincu još koriste komunističke laži kao izvor’
“Knjiga mons. Batelje podijeljena je na dva dijela. Prvi je sadržajno koncipiran kao jedna opća historiografska studija koja analitički obrađuje te vrlo korektno i ispravno činjenično i logički povijesno kontekstualizira temom definirano kronološko razdoblje Nezavisne Države Hrvatske s posebnim naglaskom na društvene i socijalne aspekte unutar određenih političkih okvira.
Drugi dio ove jedinstvene monografije sadrži precizan popis izbjegličke djece liječene po zagrebačkim bolnicama i koncipiran je u zasebnu studiju”, istaknula je prof. Vukelić i nadodala da je to izniman informacijski doprinos jer po prvi puta objelodanjuje transkript dokumenata iz bolničkih arhiva što omogućuje preciznu analizu zdravstvenog stanja izbjegličke djece – siročadi te razloge njihovog bolničkog liječenja, tijek liječenja te njihov konačan ishod.”
>Mons. Batelja o godišnjici beatifikacije: Stepinac je baština čovječanstva, a Krašić ne može primiti niti nekoliko stotina hodočasnika
Kuzman: Liječenje jednako za izbjegličku djecu bez obzira na podrijetlo, vjeru
Okupljenima se zatim obratio prof. dr. sc. Ilija Kuzman specijalist infektolog koji ih je uveo u vrijeme događanja, zbrinjavanje djece, moguće medicinske skrbi, postupanja i dostignuća medicine u tome vremenu, odnosno “ljudski profesionalnih etičkih napora koje su ulagali brojni liječnici prethodnih generacija, medicinske sestre posebno časne sestre pri prihvatu, zbrinjavanju i njezi te nesretne djece”.
Istaknuo je da su djeca dolazila s ratnim zaraznim bolestima transportima iz prisavskih prihvatilišta u razne ustanove, u nekoliko velikih prihvatilišta, a i u brojna manja. “Najveća prihvatilišta bila su u Jastrebarskom i Sisku gdje su organizirane posebne bolnice.”
Profesor Kuzman naglasio je da je Zagrebačka nadbiskupija “uz civilne vlasti organizirala prihvat te djece praktički u svim župama tadašnje velike Zagrebačke nadbiskupije pod patronatom bl. Alojzija Stepinca.
Potkraj 1942. godine Ministarstvo zdravstva u najvećem prihvatilištu u Zagrebu, a to je Zavod za odgoj gluho-nijeme djece osniva privremenu epidemiološku bolnicu za ratnu siročad jer je broj djece u tadašnjoj i sadašnjoj zaraznoj bolnici bio toliko veliki da se nisu mogla više smjestiti ni zagrebačka djeca.
U tu bolnicu se detaširaju liječnici iz zarazne bolnice i ona radi kao ispostava matične zarazne bolnice u Zagrebu. Zaključak, način liječenja tadašnje medicine u tadašnjim uvjetima bio je jednak za izbjegličku djecu bez obzira na podrijetlo, vjeru i bilo što drugo kao i domicilne zagrebačke djece.”
Vukić o kozaračkoj djeci i ulozi kardinala Stepinca
Novinar i publicist Igor Vukić u svom izlaganju istaknuo činjenice koje, kako navodi, temelji na dokumentima i istraživanjima koja su ranije spomenuta. “Centralnu ulogu u zbrinjavanju ratne siročadi imala je onodobna Hrvatska država.
Nezavisna Država Hrvatska je bila ta koja je svojim resursima organizirala prihvat i prihvatilišta, prijevoz i na kraju liječenje te djece. To ne znači da je uloga nadbiskupa Stepinca ili Caritasa bila nevažna, ali ona se savršeno nadopunjavala s onim što je radila Hrvatska država.
Posebice je to važno razmotriti kad se gleda taj najosjetljiviji dio tog izbjegličkog vala koji je nastao 1942. godine nakon protupartizanskih vojnih operacija osobito na planini Kozari.”
Nastavio je govoreći o tome da su se kozaračka djeca, djeca srpskih roditelja zbrinjavala jednako kao i djeca muslimana i drugih te da je “ta država radila jednako bez diskriminacija. Nitko ne bi mogao organizirati vlak ili autobus da tu srpsku djecu poslije slaganja pobunjeničke tvorevine na Kozari preveze u Zagreb ili u Sisak i da im se tamo pomogne, da ih se liječi.
Nitko ih ne bi mogao smjestiti u bolnice već prvih dana kad se saznalo o događajima na terenu.(…) Ministarstva organiziraju liječnike koje šalju i koji odlaze na taj teren i oni pomažu tim ljudima najviše što mogu, ali diskriminiranja, zanemarivanja i nastojanja da se nekome učini nešto nažao nije bilo.”
Danon Batelji dao brojne dokumente
Okupljenima se kratko obratio i zagrebački poduzetnik židovskoga podrijetla Marko Danon. Plod njegova upornoga višegodišnjega istraživanja jest i povijesna činjenica da je nadbiskup Stepinac spašavao Židove i u zagrebačkoj bolnici Sestara Milosrdnica u suradnji s tamošnjim milosrdnicama, liječnicima i ostalim zdravstvenim djelatnicima. On je mons. Batelji dao brojne dokumente kako bi ih detaljno provjerio, istražio i obradio te pretvorio u knjigu.
Autor knjige mons. Juraj Batelja, postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije koji je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji izdavanja knjige, kao i svima koji su doprinijeli događaju njena predstavljanja. Zatim je u prigodnoj prezentaciji prikazao prikupljene dokumente i zaključke istraživanja.
