Starešina: ‘Stepinac je bio stožerni lik otpora komunizmu u cijeloj okupiranoj Europi’

Višnja Starešina, publicistkinja, autorica dokumentarnih filmova, kolumnistica Slobodne Dalmacije, koja je radila kao vanjskopolitička novinarka i diplomatska dopisnica u Večernjem listu i kao dopisnica iz Haaga pratila suđenja koja su se izravno ticala Hrvatske, te autorica dokumentarnih filmova, gošća je emisije 55 minuta kod Željke Markić. U emisiji je govorila o svome iskustvu vanjskopolitičke novinarke i dopisnice te o snimanju dokumentarnog filma „Kardinal i njegova savjest“ koji će biti prikazan u srijedu 10. veljače u 20:10 na Prvom programu HRT-a.

Starešina je ispričala kako je u vrijeme mirovnog procesa, dobila zadatak pratiti međunarodni proces Mirovne konferencije o Jugoslaviji te je bila specijalna izvjestiteljica iz Ženeve i stalna dopisnica iz UN-a u Ženevi: „Sve se odvijalo uživo u jednoj zgradi, u Palači naroda, u sjedištu UN-a u Ženevi, gdje se moglo vidjeti kako zapravo funkcionira novinarstvo. Nama su bili svi akteri krize dostupni u press baru, radilo se i izvještavalo iz samog procesa i temeljem toga su nastajali članci, teme i komentari tog procesa iz izravnih izvora, a ne iz toga što napiše dopisnik nekakvog velikog lista koji ima ekskluzivni pristup informacijama“, rekla je.

„Mislim da me taj izravni kontakt s izvorom one najtvrđe međunarodne politike u  najužem smislu, gdje se donose odluke, gdje se vode procesi i ta izravna uključenost u to, obilježila u cijelom mom budućem radu. Uvijek tražiš dalje, uvijek znaš da je ono što dobiješ servirano i da moraš naći što je zapravo iza i pokušati biti korak ispred i napisati, ne ono što ti daju, nego razumjeti što to zapravo znači. Isto je poslije bilo s Haagom, a kad sam se vratila u Hrvatsku sam uvijek negdje imala potrebu ući prije ostalih“, rekla je Starešina.

Komentirala je izvještavanje iz Haaga i koje ključne procese bi izvukla:

“Sve što se poslije događalo je odrađeno između 1994. i 2000., kompletna politika i način presuđivanja. Kasnije su to bile finese.  Kad sam došla prvi put u Haag, tamo nije bilo, ne samo novinara, nego niti hrvatskog diplomatskog predstavnika – niti jednog. Predstavnici Srbije su imali već svoje ljude u tužiteljstvu koji su bili kao građanski aktivisti za ljudska prava preko kojih su Savo Štrbac i ostali ‘dilali’ dokumentaciju. Izaslanica Alije Izetbegovića je ulazila po crvenom tepihu u tužiteljstvo. Tamo sam srela našeg ekonomskog savjetnika iz Bruxellesa koji se nikad nije bavio zločinima i kaznenim pravom, kojem sam pokušala objasniti što se ovdje događa jer sam pratila sud od osnivanja nadalje. Dakle, ono što je bilo temeljno je bilo zapravo prepuštanje inicijative drugima. Cijeli Haag je protekao u takvoj atmosferi. Moja knjiga Hrvati pod KOS-ovim krilom analizira temelje procesa, temelje dokumenata i transkripata sa haških suđenja –u kojoj mjeri je zapravo stara obavještajna struktura gospodarila procesima Haaškoga suda. Da ne govorimo na koji način je od Vukovara napravljena travestija. Da je sveden samo na Ovčaru, da se general Vasiljević našao u ulozi  krunskog svjedoka tužitelja“, ističe.

“Najdragocjenije iskustvo je bilo vidjeti kako funkcionira politika na tako visokoj razini. A to je tako da sve ovisi o moći, o odnosima snage, odnosima sile. Koliko si snažan, toliko si uvjerljiv, tako funkcionira”, rekla je.

Dokumentarni film o Stepincu

Starešina je komentirala snimanje dokumentarnog filma o kardinalu Alojziju Stepincu i goste u filmu koji su svjedočili o Stepincu.

„Željela sam napraviti film o kardinalu Stepincu ali sam vidjela koliko malo ja znam o njemu. Prije toga sam se bavila istraživanjem zločina komunističkog režima nakon 2. svjetskog rata. Nakon toga sam radila film ‘Neprijatelj naroda’ i tu sam se zapravo srela prvi put s pričom o kardinalu Stepincu i njegovoj ulozi i odlučila sam napraviti sljedeći film o njemu“, rekla je.

„Sa Stepincem sam se počela upoznavati preko slučaja biskupa Mrzljaka. On je nećak  kardinala Stepinca. Znala sam da moram, ako radim, napraviti nešto drugačije od onog što je do sad napravljeno na tu temu. Mislim da sve što je važno mora imati međunarodnu dimenziju te sam krenula tim putem. Tu je zapravo došlo do onoga što je i drugima najveće iznenađenje, a bilo je i meni kad sam istraživala jer vidiš zapravo da je Stepinac bio stožerni lik otpora komunizmu u cijeloj okupiranoj Europi nakon Drugog svjetskog rata. On je bio iznimno cijenjen u svijetu zbog toga. Kad vidiš dvadesetak tisuća članaka o njemu od 1943. do 1960. Kad vidiš da su o njemu New York Times ili različite židovske kronike 1943. izvještavale o njegovim antiratnim propovijedima u Zagrebu(još mu nisu ime znali napisati, jer govori protiv ratnih zakona, ne protiv rata, to je vrlo važna distinkcija), da postoji kardinal koji proziva Nijemce 1944. i onda cijela priča o suđenju. Vodeći novinar Cyrus Sulzberger II. koji je radio intervju s kardinalom za kojeg je dobio Pulitzerovu nagradu, koji je liberal po uvjerenjima… Vidiš po svim ovim stvarima koliko je Stepinac bio važan”, ističe Starešina.

„Druga odrednica filma je bila da nisam željela ulaziti uopće u komunističku, velikosrpsku umjetnu kontroverzu zasnovanu na lažima jer te to odvede u ulogu da se ti braniš od nečeg što je besmisleno i bez osnova. Ideja je bila napraviti ono što je bilo, a ne ono što nije bilo. Željela sam da sugovornici budu iz toga područja i da svatko od njih ima svoju vjerodostojnost“, ističe. 

Starešina je opisala doprinos pokojnog prof. dr. sc. Ive Banca kojemu je posvetila premijerno prikazivanje filma u pulskoj Areni, a koji je sudjelovao u dokumentarnom filmu o Stepincu.

„Profesor Banac je bio zaista vrh među povjesničarima šire u jugoistočnoj Europi. Njegova knjiga ‘Nacionalno pitanje’ u Jugoslaviji izašla ’84. i bila obavezna literatura svakoga tko se u politici, u think-tankovima, na sveučilištu želio baviti tadašnjom Jugoslavijom. Na njemu se vidjelo američko obrazovanje, u slobodnom svijetlu i nema osobe koja može napraviti tako jezgrovitu sintezu kao što je to mogao profesor Banac. Tu je njegov doprinos  zaista fascinantan i poznavanje komunizma i komunističkih režima, načina funkcioniranja. Jer ako ne objasniš kontekst u kojem se to događa ti ne možeš vidjeti osobu“, rekla je. 

Opisala je važnu ulogu gošće filma, američke povjesničarke židovskog podrijetla dr. sc. Esther Gitman, autorice više knjiga o kardinalu: „Ester Gitman, sugovornica u filmu, mislim za nju da je vrlo značajan način na koji je ona zapravo ušla u ovu priču. Ona je rođena u Sarajevu. Židovka je. Majka je pobjegla s njom na Korčulu pa su poslije bile u logoru u Italiji, vratile se u Jugoslaviju i selile u Izrael i iz Izraela gdje se udala je otišla u Kanadu pa u Sjedinjene Američke Države i ostvarila je fantastičnu biznis karijeru već u zrelim godinama u Sjedinjenim Američkim Državama. S tisuću dolara je pokrenula biznis. Muž joj je ugledni matematičar, znanstvenik i pokretač biznis anđela za startupove u New Yorku. Ona je poželjela ući u biznis, muž joj je dao tisuću dolara tek toliko. Uglavnom, odlučila je baviti se nakitom. I njen nakit se prodavao u svim supermarketima i nastavila nevjerojatan biznis. Kada je zatvorila tvrtku odlučila je vratiti se na fakultet pa je upisala doktorat i sasvim slučajno izabrala temu spašavanje Židova u NDH. Ono što je važno za Ester i dragocjeno u njezinom pristupu istraživanja razdoblja NDH i istraživanju samoga Stepinca je da njoj njega nitko nije nametnuo izvana. I ona nije došla ni sa kakvim predrasudama. Ona je naprosto došla vidjeti dokumente i istražiti. Tko je njoj ukazao na Stepinca? Bio je to Stjepan Steiner koji je bio Židov i liječnik. Spašen je preko liječnika koji su poslani u Bosnu liječiti sifilis, izmišljenu epidemiju, da bi na taj način spašavali liječnike. Steiner je postao osobni Titov liječnik i bio je general major JNA. Dakle, Ester je prvoj na Stepinca i što je on radio u spašavanju Židova, ukazao Židov, general JNA, doktor Stjepan Steiner. To mi je ona ispričala, toga nema u filmu. I nakon što je ona tako polako ulazila, vrlo temeljito, primjenjujući svoju radnu etiku iz biznisa, iako su joj njeni govorili da ne radi neke stvari, ali je ona beskompromisna u traženju istine i vrlo je značajno imati u ovom našem kontaminiranom prostoru starim narativima imati nekoga tko je krenuo od nule“, rekla je.

„Gitman ne može podnijeti da se u Hrvatskoj ovako šuti, da je ovako neaktivno i da se ništa ne radi već da se prepušta prostor velikosrpskoj propagandi“, rekla je.

“Dragocjen sugovornik mi je bio doktor Robin Harris, autor Stepinčeve biografije na engleskom jeziku”, kaže Starešina i ističe da je njegov život i vrijeme koje je proveo s profesorom Bancem idealna kombinacija povjesničara, i netko tko razumije povijesno-političke procese.

Razgovor u cijelosti pogledajte na YouTube kanalu ’55 minuta kod Željke Markić’.