Po njemu su nazvane Kalistove katakombe (Via Appia u Rimu). Zaštitnik je grobara i grobljanskih radnika.
Današnji sveti zaštitnik je Kalist I. (latinski Callixtus ili Callistus), papa i mučenik. Rođen kao rob oko 155., lažno je optužen zbog navodne krađe i nepravedno osuđen na rad u rudniku kositra na Sardiniji. Otkupljen i oslobođen, postavljen je od pape Zefirina za nadzornika kršćanskih grobalja u Rimu. Arhiđakon Rimske crkve, papin savjetnik i prijatelj, za papu je izabran nakon Zefirinove smrti, oko godine 217. Protivnici, među njima i protupapa Hipolit, napadali su ga kao heretika zbog njegove blagosti i milosrđa jer je dopuštao pričest pokornicima i grešnicima koji su se pokajali i jer je proglasio da razlike u imovnom stanju nisu zapreka za ženidbu.
Hrabar i dalekovidan papa, s nepogrešivim osjećajem za pravovjernost, došao je na taj način u sukob s rimskim građanskim pravom, ali je objasnio da je u predmetima koje se tiču Crkve, crkveno pravo jače od građanskog. Osudio je sabelijanizam ili modalizam, nauku po kojoj Isus Krist i Bog Otac nisu različite osobe, nego dva aspekta ili službe iste osobe (prema raskolniku Sabeliju tri osobe Trojstva postoje samo u Božjem odnosu prema čovjeku, ali ne i u objektivnoj stvarnosti). Šesnaesti papa, umro je po svemu sudeći mučeničkom smrću oko godine 222. Prema legendi bačen je u bunar s mlinskim kamenom oko vrata. Rimski kalendar iz 354. naziva ga mučenikom.
Po njemu su nazvane Kalistove katakombe (Via Appia u Rimu). Zaštitnik je grobara i grobljanskih radnika.
*Kalistove katakombe jesu najuzvišenije i najglasovitije rimske katakombe. Smještene su na drugoj milji Apijske ceste, duž koje se nalaze i druga starokršćanska groblja, samo nekoliko koraka od glasovite crkvice Domine quo vadis. Dobile su ime po papi Kalistu i među najvažnijim su grobljima podzemnog Rima: ta važnost ne proizlazi samo zbog kršćanskih mučenika koji su tu pokopani već i zbog ikonografskih i epigrafskih spomenika koji se u njima i danas nalaze. Protežu se na četiri etaže ili kata (četvrti je u odnosu na druga tri znatno ograničen), dosežu dužinu od gotovo 20 kilometara i broje oko pola milijuna grobnica.
Katakombe su, uistinu, bogata pismohrana rane Crkve. Po njima se može hodati satima, zagledavati i promišljati satima. O njima se mogu ispisati brojne stranice. Ali sve to neće biti dostatno da se sagleda, ispiše ili spomene cijelo Vjerovanje, što ga one sadržavaju.
