Sveti Mario sa svojom ženom Martom i sinovima Audifaksom i Abahumom kao hodočasnici dođoše u Rim da pohode grobove apostola i mučenika. Za vrijeme Decijeva progonstva (250. godine) pomagali su svećeniku Ivanu sahraniti 267 mučenika u katakombama kod vinske ceste u Via Salaria.
Dok su tako skupljali tjelesne ostatke mučenika, uhvatili su ih te osudili na smrt jer nisu htjeli žrtvovati poganskim bogovima. Svetom Mariu i sinovima odrubili su glave, a Martu su ugušili u obližnjoj močvari. Sahranila ih je jedna rimska kršćanka, Felicitas, na svom posjedu pored Kornelijeve ceste. Kako prenosi Bitno.net ona je uspjela spasiti dijelom očuvana tijela Maria i sinova, te Martino tijelo iz bunara. Dala je svete relikvije tajno pokopati u katakombama kod rimske ceste Via Cornelia, 20. siječnja 270. godine.
Spomendan ovih četvero mučenika je međutim premješten na 19. siječnja, jer je 20. siječnja blagdan sv. Sebastijana.
Na mjestu njihova mučeništva kasnije je podignuta crkva, koja je u srednjovjekovlju bila vrlo popularno hodočasničko mjesto.
Ime Mario vjerojatno dolazi iz keltskog, a znači „muškarac”. Popularno se smatra muškom verzijom imena Marija. Ovo ime nose brojni sveci i blaženici pa je u tom smislu napose vezano uz štovanje Blažene Djevice Marije, zbog čega ga se smatra uistinu „marijanskim”.
Ime Marta potječe iz aramejskoga i znači „gospođa, gospodarica”.