”A ti, Betleheme Efrato,
onaj čiji su izlasci od početka, od vječnih vremena.”
(knjiga proroka Miheja, poglavlje 5,2; 700 godina prije rođenja Isusa)
Neki stihovi koji govore o zlatnom dobu iz kojih se naslućuje povratak Mesije stavljeni su u knjigu Izaije, proroka iz 700. godine prije Krista. Drugi hebrejski prorok – Mihej, iz vremena prije Izaije, prorokuje Mesijino rođenje u Betlehemu gornjim stihovima.
U Evanđelju svetoga Mateja točno se citira Mihejevo proročanstvo kada Herod skuplja svećenike i pismoznance da ih pita gdje se Mesija treba roditi. Odgovor je u Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: „A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj – Izraela!“
Putovanje
Oko stotinu i pedeset kilometara razdvajalo je Nazaret od Betlehema. Putovanje će biti osobito teško za Mariju, s obzirom na njezino stanje.
Betlehemske kuće bile su skromne, a kao i u ostatku zemlje, seljani su koristili spilje za ostave i štale kako bi što više iskoristili tu stranu brijega. Upravo je u takvoj jednoj spilji rođen Isus, a potvrdu nalazimo u Evanđelju po svetom Luki: „I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu“.
Božja je providnost tako posložila stvari da se Isus, Riječ koja tijelom postade, Kralj svega svijeta i Gospodar povijesti, rodi u potpunom siromaštvu. Nije čak imao ni ono što bi siromašna obitelj s ljubavlju pripremila za rođenje svojega prvorođenca. Imao je samo pelene i jasle, te majku Mariju punu ljubavi i pravednog poočima Josipa.