Nakon mučeničke smrti svetog Jakova Mlađeg, prvog jeruzalemskog biskupa, oko godine 62, izabrali su preostali Isusovi učenici Šimuna za njegovog nasljednika. To je u svojoj „Crkvenoj povijesti“ zapisao otac crkvene povijesti Euzebije iz Cezareje.
Sveti Šimun, drugi jeruzalemski biskup, nasljednik apostola Jakova Mlađega. Šimun je bio roda Davidova, vjerojatno sin Kleofe, jednoga od dvojice učenika kojima se Isus ukazao na putu u Emaus, rođak svetoga Josipa i Blažene Djevice Marije, pa prema tome i samog Gospodina Isusa. Za progonstva cara Trajana, koji je na poseban način progonio kršćane koji su bili Davidova potomstva i u rodbinskoj povezanosti s Isusom, Šimun je otpužen da je kršćanin i Davidov potomak.
Godine 107., za konzularnog legata Tiberija Klaudija Atika, uhvatili su ga, dugo mučili i razapeli na križ. Šimun je, premda starac od 109 godina, strpljivo i predano sve to podnio tako što su se gledatelji, pa i sam Atik, čudili i divili.