Sveti Viktor I., papa (189.-199.) i mučenik, rodom je iz Afrike, a na Petrovoj Stolici naslijedio je papu Eleuterija. Crkvom je upravljao 10 godina. Tijekom njegove papinske službe u Rimu je organizirao pomaganje, ne samo siromašnih, već i zatvaranih kršćana i onih koji su bili otjerani na prisilni rad.
Posebna mu je zasluga što je dokončao spor oko datuma slavljenja Uskrsa. Brojne su crkvene zajednice u Maloj Aziji slavile Uskrs, po uzoru na starozavjetnu Pashu (usp. Izl 12,1-21), na 14. židovskog mjeseca Nisana (ožujak/travanj), bez obzira u koji bi dan bio taj datum. Dok se u Rimu i drugim crkvenim zajednicama slavio u nedjelju nakon toga datuma, jer je Isus uskrsnuo „prvog dana po suboti” – u nedjelju. Nakon dugih rasprava i crkvenih zborovanja, papa Viktor I. odlučio je neka se u cijeloj Crkvi Uskrs slavi u prvu nedjelju nakon proljetnog ekvinocijs, čega se Crkva i danas drži. Viktor I. je također pobijao i osudio kao vjersku zabludu mišljenja onih koji su u njegovo vrijeme nijekali Kristovo božanstvo i tvrdili kako je u Bogu samo jedna osoba.
Knjiga o papama (Liber Pontitficalis) bilježi kako je papa Viktor I. umro mučeničkom smrću za cara Septimija Severa i kako je pokopan u Vatikanu uz grob svetoga Petra. Stoga je unesen u popis mučenika (Rimski martirologij) i slavljen od starine.