Već kao sjemeništarac, a potom kao klerik i svećenik, fra Ante se isticao izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Bl. Djevici Mariji, prenosi Laudato.
Sluga Božji, fra Ante Antić rođen je 1893. na otoku Prviću. Dok ga je majka Tade još trudna nosila, s mužem Tomom zatekla se na moru u oluji. Oboje se zavjetovaše sv. Anti, ako prežive i sin se rodi, zvat će se Ante i dat će ga u svećenike.
U Zatonu, kod Šibenika, završio je šest razreda osnovne škole. Primljen je u franjevačko sjemenište u Sinju 1905., a u novincijat 1911. na Visovcu. Zatim je podučavan filozofiji u Zaostrogu i bogosloviji u Makarskoj. Redovničke zavjete položio je u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 29. srpnja 1917. Bio je magister klerika u Makarskoj od 1917. do 1945., na Visovcu kratko vrijeme i u Zagrebu od 1946. do 1956. Posljednjih deset godina, bio je ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu od 1956. do 1965.
Kuharić: „Otac Ante Antić znao je da Gospodin za mene sprema ovu dužnost koju sad obavljam”
Veliki ispovjednik, po uzoru na naše drage franjevačke svetce, svetog Antuna Padovanskog, svetog Padre Pija, svetog Leopolda Mandića i mnoge druge manje poznate svete franjevce, jednom prilikom rekao je budućem kardinalu Franji Kuhariću: „Franjo, Bog nešto sprema za tebe, upiši i završi doktorat!“.
Budući kardinal Franjo Kuharić poslušao je svog ispovjednika, oca Antu Antića, doktorirao i postao kardinal.
„Otac Ante Antić znao je da Gospodin za mene sprema ovu dužnost koju sad obavljam. Znao je da ću postati kardinal.“, podsjetio je kardinal Kuharić.
Odlikovao se dobrotom, poniznošću, jednostavnošću, pobožnošću prema Isusu i Mariji. Umro je 4. ožujka 1965. na glasu svetosti.
Pokopan je na Mirogoj, a sprovodne obrede predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić. Godine 1970. posmrtni ostatci, premješteni su u kriptu crkve Gospe Lurdske u Zagrebu.
Već kao sjemeništarac, a potom kao klerik i svećenik, fra Ante se isticao izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Bl. Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji. Istodobnom, uronjen u Boga, bio je blizak ljudima i njihovim potrebama i problemima. Zbog svega toga već za njegova života nastao je glas o njegovoj svetosti. Taj glas nastavio se širiti i poslije smrti.
Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti. To je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Kauzu je otvorio kardinal Franjo Kuharić. Slučaj se od 1995. godine vodi u Rimu. Zabilježeno je više od 5000 uslišanja, onih koji su mu se molili. Jedan je od najomiljenijih svećenika prošlog stoljeća u Hrvatskoj.
Dana 5. svibnja 2015. primio je naziv časnog sluge Božjeg.