Povodom podizanja spomenika Miri Barešiću ponovno se aktualiziraju događanja oko ubojstva jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića.
Mnogi i ne znaju da je u noći nakon ubojstva Vladimira Rolovića, u Göteborgu ubijen hrvatski domoljub Mijo Lijić, navodi croative.net.
> Otkrivanje spomenika hrvatskom junaku Barešiću u Srbiji izazvalo neviđeni bijes
Za Rolovića i Slobodna Dalmacija navodi da je bio prekaljeni komunistički borac od 1935. godine, rukovodilac politodjela, a od 1945. visoki funkcionar Ozne, te upravitelj logora na Golom otoku. U Švedsku stiže upravo u vrijeme dok su emigranti spremali akciju za oslobađanje Miljenka Hrkaća koji je u Jugoslaviji osuđen na smrt zbog navodnog (izmišljenog) podmetanja bombe u beogradsko kino “20. oktobar” 1968. i na željeznički kolodvor tri godine poslije.
Emigrantske novine iz tog vremena “Hrvatska – glasilo hrvatske oslobodilačke borbe” pišu da je na suđenju, po završetku ispitivanja, Barešiću postavljeno pitanje: Imate li vi, gospodine Barešiću, još nešto za reći?
“Da, gospodine. Dolje Jugoslavija! Živila Hrvatska!”
> Miro Barešić- život i smrt posvećeni Hrvatskoj
O Miji Lijiću malo se zna i malo piše. A trebalo bi.
Njegov je otac Matan Lijić iz Potravlja kod Sinja a mater Jela rođ. Jukić iz Bitelića kod Sinja, a u Feričance dolaze nakon prvog svjetskog rata, stvaranjem prve Jugoslavije.
Mijo je rođen 22. veljače 1943. godine u Feričancima kod Osijeka. Iz nove Jugoslavije bježi u Italiju 1963. godine, a u Švedsku 1964. godine. Odmah se uključuje u rad Hrvatsko-švedske zajednice “Croatia”, koja djeluje u sklopu Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.
Kobne noći, nakon ubojstva veleposlanika Rolovića 7. travnja 1971. godine, skupinu Hrvata u restoranu “Tages Tavern” u Göteborgu napadaju Srbi. Hrvati telefonom zovu u pomoć mladog, jakog i neustrašivog prijatelja Miju Lijića. U međuvremenu Hrvati istjeruju Srbe iz restorana, te jedan od njih, Slobodan Todorović iz Kragujevca, presretne Miju i ubode ga dugim nožem u srce, budući da ih on nije očekivao izvan restorana.
Mijo je umro u bolnici a zadnje su mu riječi bile “Živila slobodna Hrvatska!”.
A koliko je Miji bila draga Titova Jugoslavija vidi se iz načina na koji je pisao adresu na dopisnici upućenoj roditeljima. Feričanci, Slavonija i Hrvatska – pisao je velikim slovima, Jugoslavija i Titova ulica – što je moguće manjim.
Pogreb je, zbog obdukcije i uskrsnih blagdana, odgođen za 17. travnja 1971. godine. U Göteborgu se ne pamti da je ikada više svijeta nazočilo nekom pogrebu. Svetu Misu predvodio je fra Vjekoslav Lasić. Lijes su nosili Mirko Jukić, Ivan Šuto, Jure Devčić, Pavao Kegalj, Dinko Galić i Ivica Cvitanović.
Švedska televizija snima reportažu o položaju Hrvata u Švedskoj u kojoj se osvrće na ubojstvo veleposlanika Rolovića, ali i hrvatskog domoljuba Mije Lijića. Ekipa je snimala i u Hrvatskoj, a u Šibeniku čak završavaju u zatvoru u kojemu ih četiri dana maltretiraju i tuku.
Posjetili su i selo ubijenog Rolovića. Mještane su pitali tko im je porušio kuće u selu?
– To su nam fašisti porušili i popalili!
– Kada je to bilo?
– U Drugom svjetskom ratu – odgovoriše.
– Zar to niste mogli popraviti do sada? – pitali su začuđeno novinari.
Time je daljnji razgovor prekinut.
Ova je reportaža utjecala na promjenu odnosa švedske javnosti prema Hrvatima u emigraciji i njihovoj borbi za slobodu svoje domovine a istaknuti se Hrvati pojavljuju i u televizijskim emisijama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa