Blagdan Ruke sv. Vlaha slavi se u nedjelju, 5. srpnja. Središnje proslava bit će na nedjeljnoj misi u 12 sati u zbornoj crkvi sv. Vlaha u Dubrovniku koju će predslaviti rektor crkve mons. Toma Lučić.
Pola sata prije mise festanjuli i trombunjeri okupit će se ispred dubrovačke katedrale odakle će se, neposrednom prije mise, uputiti u procesiji u kojoj će predvoditelj slavlja nositi relikvijar lijeve ruke sv. Vlaha do Parčeve crkve, a nakon mise, također u procesiji, relikvija će biti vraćena u katedralu i pohranjena u moćnik katedrale, priopćila je Dubrovačka biskupija.
Blagdan prijenosa relikvije lijeve ruke svetoga Vlaha slavi se od 1347. godine, a povod uspostavi „ drugog blagdana sv. Vlaha“ dogodio se 1346. godine kada je pučanin Toma de Vitiano pribavio i Gradu, odnosno katedralnoj riznici, darovao moćnik lijeve Parčeve ruke.
U Dubrovniku se relikvije svetaca možda kao nigdje drugdje svečano i s pobožnošću štuju, a napose kad je u pitanju relikvija zaštitnika Grad i biskupije. „Te relikvije su štovane na isti način kao sama osoba sveca, biskupa i mučenika. Slavilo se na jedan način kroz cijelu godinu, s poštovanjem. Ali napose kad su ljudi bili u dvojnosti, u neizvjesnostima, onda su dolazili tu, pred njegov lik, i tražili savjet. Sv. Vlaho je bio savjetnik. Kad su bili u iskušenjima, u nevoljama, onda su tražili utjehu kod njega. A kad im je život bio ugrožen onda su tražili obranu, onda su tražili zaštitu“, istaknuo je zlatomisnik Lučić. Stanovnici grada su onda odlučili, kad je svetac tako blizak narodu, prikazati ga tako da on u ruci drži cijeli grad, sa svim njegovim problemima i radostima. A onda su, da slavlje bude još veće a grad još ljepši, takvim likovima nakitili cijeli grad, i mire i javne institucije, crkve i oltare. Ljudi su onda dolazili oltarima odnosno Svecu, tražeći i pomoć i utjehu i blagoslov.
Ta utjeha je bila toliko značajna da je nemoguće zamisliti život u Gradu bez Parca i zaštitnika, obranitelja ljudi i njihovih života, nastavio je mons. Lučić. On je svetac, a kao takav je ne samo dobar i moćan nego i pravedan. U svojoj svetačkoj pravednosti nadahnjivao je nositelje i crkvenih i državnih vlasti da skroje prave mjere da njegovi žitelji žive po mjeri čovjeka i da ljudi u njemu budu po toj mjeri. Neke su mjere upisane, poput one na Orlandu, a neke se nalaze u propisima i pravilima, poput one u Kneževom dvoru.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
