Site icon narod.hr

Ususret Stepinčevu – jeste li znali da je u kućnom pritvoru slavljenjem mise obilježavao godišnjicu svoje presude?

Foto: Wikimedia commons/autor nepoznat

Stepinac je tijekom svih godina kućnog pritvora, misnim slavljem obilježavao svaku godišnjicu svoje presude, zahvaljujući Bogu što nije podlegao u teškim danima i ostao vjeran Bogu uz svoj hrvatski narod koji je trpio najteže dane svoje duge narodne povijesti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Godine 1946. nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do kraja 1951. godine. Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.

Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a sada dokazano i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje.

U zatočeništvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuće stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svećenicima i vjernicima više od 5000 pisama od kojih je sačuvano oko 700. U pismima, kao čovjek žive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tješi i potiče, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu s Katoličkom crkvom. I u tim pismima, kao i na suđenju i u cijelom zatočeništvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuživale.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Molitva za neprijatelje i praštanje svima stalna je tema njegovih izjava i pisama kao i triju oporuka.

Stepinac je tijekom svih godina kućnog pritvora, misnim slavljem obilježavao godišnjicu svoje presude, zahvaljujući Bogu što nije podlegao u teškim danima i ostao vjeran Bogu uz svoj hrvatski narod koji je trpio najteže dane svoje duge narodne povijesti.

Za vrijeme svog uzništva u Krašiću, jednoga je dana sav sretan pred župnikom uskliknuo: “Velika mi je utjeha kad pomislim, sve ste mi uzeli, samo jedno niste – da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu da molim!“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svoju posljednju svetu misu Stepinac služio 7. veljače 1960. godine, tri dana prije smrti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE
Exit mobile version