Ususret Stepinčevu – jeste li znali da je u kućnom pritvoru slavljenjem mise obilježavao godišnjicu svoje presude?

Foto: Wikimedia commons/autor nepoznat

Stepinac je tijekom svih godina kućnog pritvora, misnim slavljem obilježavao svaku godišnjicu svoje presude, zahvaljujući Bogu što nije podlegao u teškim danima i ostao vjeran Bogu uz svoj hrvatski narod koji je trpio najteže dane svoje duge narodne povijesti.

Godine 1946. nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do kraja 1951. godine. Nakon 1864 dana provedenih u lepoglavskom zatvoru, 5. prosinca 1951. bio je premješten na izdržavanje preostalog dijela kazne u internaciju u rodni Krašić. U zatočeništvu, 12. siječnja 1953. imenuje ga kardinalom papa Pio XII. na što su vlasti prekinule diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Nije mogao u Rim ni po kardinalski grimiz, a po smrti Pija XI. ni u konklave, jer nije bio siguran da će se moći vratiti u domovinu, a htio je po svaku cijenu ostati sa svojim narodom.

Bilo mu je doduše dopušteno slavljenje mise i čitanje teoloških knjiga, ali je držan u potpunoj izolaciji, podvrgnut trajnim ponižavanjima i stresovima, a sada dokazano i trovanju, što je uvelike narušavalo njegovo zdravlje.

U zatočeništvu, i dalje strogo izoliran, razvija apostolat pisanja. Napisao je na tisuće stranica propovijedi i drugih duhovnih sastavaka. Uputio je mnogim biskupima, svećenicima i vjernicima više od 5000 pisama od kojih je sačuvano oko 700. U pismima, kao čovjek žive vjere i nepokolebljive nade te potpunoga predanja Bogu, naslovnike hrabri, tješi i potiče, osobito na ustrajnost u vjeri i u crkvenom jedinstvu s Katoličkom crkvom. I u tim pismima, kao i na suđenju i u cijelom zatočeništvu pokazuje iskrenu ljubav i prema onim osobama koje su ga progonile i nepravedno optuživale.

Molitva za neprijatelje i praštanje svima stalna je tema njegovih izjava i pisama kao i triju oporuka.

Stepinac je tijekom svih godina kućnog pritvora, misnim slavljem obilježavao godišnjicu svoje presude, zahvaljujući Bogu što nije podlegao u teškim danima i ostao vjeran Bogu uz svoj hrvatski narod koji je trpio najteže dane svoje duge narodne povijesti.

Za vrijeme svog uzništva u Krašiću, jednoga je dana sav sretan pred župnikom uskliknuo: “Velika mi je utjeha kad pomislim, sve ste mi uzeli, samo jedno niste – da kao Mojsije uzdižem ruke k Bogu da molim!“

Svoju posljednju svetu misu Stepinac služio 7. veljače 1960. godine, tri dana prije smrti.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/bitno.net