Tradicija hodočašća na Stepinčevo, blagdan blaženog Alojzija Stepinca koji se slavi 10. veljače, razvila se nakon njegove smrti 1960. godine. No, nakon što je papa Ivan Pavao II. proglasio Stepinca blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, interes za hodočašće je porastao. Hodočašće vjernika na Stepinčevo od smrti Stepinca pa sve do pada komunizma, komunisti i Srpska pravoslavna crkva su nastojali sabotirati na sve moguće načine. Pokušali su ga ”ušutkati” i nakon smrti. A danas putem ”nekih drugih” kanala koje su protegli sve do Vatikana, pokušavaju spriječiti njegovo proglašenje svetim.
Stepinčevo je jedno od najvažnijih vjerničkih okupljanja u Hrvatskoj, simbol vjernosti i trpljenja Crkve u teškim vremenima.
Alojzije Stepinac umro je 10. veljače 1960. godine mučeničkom smrću od strane komunističke vlasti, od posljedica trovanja. Komunistička vlast je suptilnim i podmuklim metodama zlostavljala Stepinca. Od ”psiholoških igrica” (koje neki i danas igraju) dobro poznatih i naučenih u komunističkim (udbaškim) krugovima, pa sve do trovanja. U dokumentaciji Kongregacije za kauze svetih nalazimo točne informacije o količini otrovnih tvari, poput olova, kadmija, arsena i kroma koje su pronađene u ekshumiranom kardinalovu tijelu, kostima i odjeći. Valja napomenuti da je Stepinac, sasvim logično, smetao ranije i ustaškoj vlasti.
>Stepinca su komunisti otrovali, a ovako su govorili: Još najdulje do proljeća, onda će nestati
Početak i razvoj hodočašća na Stepinčevo
Nakon Stepinčeve smrti, od 1960. pa sve do 1990., vjernici su spontano počeli dolaziti na njegov grob u zagrebačkoj katedrali. Tijekom komunističkog režima, štovanje Stepinca bilo je ograničavano, ali su hodočašća nastavljena u tišini i s posebnim oprezom.
Već na sprovodu blaženog Stepinca, UDBA je pratila, fotografirala, pa čak i prisluškivala sve vjernike koji su došli na Kaptol. Svaki je vjernik na Stepinčevu sprovodu snimljen i identificiran. Bilježene su čak i izjave samih vjernika na sprovodu. Nakon Stepinčeve smrti UDBA je upozorila svećenike i biskupe te im zaprijetila rigoroznim represivnim mjerama u slučaju da se smrt kardinala Stepinca počne obilježavati. Svako čašćenje Stepinca, pohod na njegov grob, hodočašće, UDBA je smatrala neprihvatljivim. Pazili su na svaki korak i pratili svaki detalj koji bi mogao biti povezan s njegovim čašćenjem.
>Zemni ostaci bl. Alojzija Stepinca premješteni u Bogoslužni prostor; otvorena Jubilarna godina
Komunisti su se bojali Stepinca i nakon smrti
Komunističke vlasti su se toliko bojale Stepinca (i nakon smrti) da su činile sve kako se ne bi pokopao u katedrali u Zagrebu ili pak u nekoj drugoj crkvi, primjerice u rodnom Krašiću. Inzistirali su da se pokopa u obiteljskoj grobnici. Sve s ciljem kako bi bio izbrisan iz kolektivne memorije hrvatskog naroda. No od samih početaka događalo se upravo suprotno, kako to inače biva sa svecima. Za početak Stepinac je pokopan u zagrebačkoj katedrali, a na posljednjem ispraćaju sudjelovalo je mnoštvo vjernika. Nakon njegovog sprovoda svake godine vjernici su spontano pohodili Stepinčev grob, a UDBA je nastavila promatrati situaciju te progoniti pojedine vjernike ”ako je bilo potrebno”.
Problematičnim su našli i uređenje Stepinčevog groba pa je, prema pisanju Gordana Akrapa u knjizi ”Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i OZN-e” čak i kažnjavala one koji su za to bili zaduženi. Tako je naređeno jednom prilikom da se odgovorni kaptolski funkcioner za uređenje i vođenje Stepinčeva groba administrativno goni zbog remećenja javnog reda i mira. UDBA je nadzirala i tisak, izvještavanje o Stepincu, posebice nakon što se u svjetskim medijima počelo pisati o Stepincu i njegovom mučeništvu u superlativima.
>Dr. Batelja i dr. Aberle: Čime je sve trovan i kako je umirao kardinal Stepinac?
S padom komunizma čašćenje Stepinca postaje javno i otvoreno
Nakon 1990. s padom komunizma i osamostaljenjem Hrvatske, štovanje Stepinca postalo je javno i otvoreno. Nije bilo nadzora od strane političke vlasti ili policije. Baš naprotiv, nakon pada komunizma, u skladu s novim političkim trendovima, bilo je i novih (”preobraćenih”) hodočasnika.
1998. godine sveti papa Ivan Pavao II u Mariji Bistrici proglasio je kardinala Stepinca blaženim. Od tada je hodočašće na Stepinčevo dobilo još veći značaj. 10. veljače postao je dan kada brojni vjernici diljem Hrvatske, a i šire, organizirano hodočaste u zagrebačku katedralu.
Najvažnije karakteristike Stepinčeva hodočašća
Hodočašće blaženom Alojziju Stepincu ima prije svega molitveni i pokornički karakter. Hodočasnici dolaze zahvaliti i moliti zagovor blaženog Stepinca, često pješice iz udaljenih dijelova Zagreba i okolice.
U središtu hodočašća je euharistijsko slavlje. U zagrebačkoj katedrali služi se svečana sveta misa koju predvodi nadbiskup ili drugi visoki crkveni dostojanstvenik. Nadalje, vjernici pohode Stepinčev grob, okupljaju se kod njegovog groba u katedrali, gdje se mole i polažu cvijeće.
Budući da je Stepinac bio snažno vezan za pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, mnogi hodočasnici posjećuju i Mariju Bistricu, gdje je bio beatificiran.
>11. listopada 1946. Zagreb na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava osuđen Stepinac
Kako je Stepinac govorio o hodočašću?
Na Zagrebačkom hodočašću 8. srpnja 1934. blaženi kardinal Alojzije Stepinac u svojoj propovijedi govorio je o važnosti hodočašća i o onima koji ga preziru.
”Hodočašće nije ništa drugo negoli jedna vrst pobožnosti. Nije to nikakva nova pobožnost. Jer znademo, da je u vrijeme Spasiteljevo već bilo hodočašća, pa i sam Božanski Spasitelj hodočastio je sa svojom Majkom i sv. Josipom u Jeruzalem. Hodočašće je vrsta pobožnosti, i to veoma stare. Kod hodočašća valja se čuvati dviju krajnosti. Jedni preziru hodočašće, i toga se moramo čuvati. Jer prezreti hodočašće znači prezirati Crkvu, od Boga postavljenog učitelja morala i poretka. Prezirati hodočašće znači prezirati onu lijepu kršćansku jednostavnost. Znači pokazivati veliku oholost kojoj se odlučno protivi kršćanska jednostavnost.
Druga stvar, braćo, koju bih želio ovdje istaknuti, jest korist koju imademo od hodočašća. I ako Blažena Djevica Marija nije među nama osobno prisutna, ona je prisutna po milostima, koje nam dijeli u ovome svetome hramu. Hodočašće je naša velika korist. Hodočašće naime traži od nas žrtava, traži pregaranja, traži znoja, traži materijalnih izdataka. A žrtva je ono što vabi na nas milost Božju, jer se Gospodin Bog i Blažena Djevica u velikodušnosti ne da preteći. Osim toga hodočašće je javna ispovijed vjere. Javna pak ispovijed vjere jača i nas same, naš katolički ponos i samosvijest, a dobro djeluje i na druge. Jer vi znadete onu poslovicu: riječi giblju, a primjeri privlače. Hodočašća imadu dakle veliku odgojnu vrijednost za svakoga pojedinca i za čitav narod”, kazao je među ostalim Stepinac.
>Nadbiskup Kutleša na Stepinčevo: Ne može se popuštati kad je u pitanju istina
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/Glas Koncila/Ika/Express/Gordan Akrap: 'Kardinal Stepinac u dokumentima Gestapa i OZN-e'
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.