“On je na moje oči, usred napada na Petrinju, otišao 100 metara od našeg položaja u vojarnu po kojoj se šetalo, po mojoj procjeni, 2.000 četnika. Preskočio je ogradu, došao do stijega i skinuo jugoslavensku zastavu. Nije ni okom trepnuo, a četnici su ga samo gledali.” (Mario Milošić)
Dana 30. rujna 1991. osvojena je vojarna JNA u Koprivnici, te značajna količina naoružanja, pa se taj dan slavi kao Dan koprivničkih branitelja.
Inače, branitelji ove županije ratovali su diljem Hrvatske, a ukupno ih je poginulo oko 150, dok ih je nekoliko stotina lakše ili teže ranjeno. No, ne smije se zaboraviti da su koprivnički dragovoljci branili i Bosansku Posavinu (BiH), te da su se među zadnjima povukli 7. listopada 1992. iz Bosanskog Broda.
Činjenica je da je brojka od 150 poginulih iz jedne županije, koja nije bila na prvim crtama obrane, iznimno velika, ali još je žalosnije i jadnije da zbog zločina srpskih postrojbi na područjima koje su Podravci branili – do danas nitko nije odgovarao.
Ivica Šafarić Nindža – legenda Domovinskog rata
Puno je Podravaca sudjelovalo u Domovinskom ratu, ali jedno ime se ističe: Ivica Šafarić Nindža.
Ivica Šafarić Nindža bio je pripadnik 1. pješačke bojne 2. gardijske brigade “Grom”, legendarnih „Crnih mambi” koje su tijekom Domovinskog rata odrađivale najteže zadatke po bojišnicama diljem Hrvatske.
Iako su novinari odavno “namirisali” Nindžu kao slastan, medijski zalogaj, on se već godinama manje-više uspješno opire eksponiranju svog imena jer, u maniri velikog prijatelja, ne želi umanjiti značaj svojih suboraca. Velike priče, kao i veliki ljudi ipak, na doduše mala vrata, dođu do javnosti koja je više nego željna čuti o svojim herojima.
Foto: Snimka zaslona
”Prvi put vidio sam ga u Petrinji. Odmah me je impresionirao… Ja sam bio klinac, 19-godišnjak, iako ni on nije bio puno stariji, 2-3 godine, čini mi se. Osim godina, bitna razlika između Nindže i mene, ali i Nindže i svih ostalih, jest što je njegov urođeni, ratnički instikt bio nevjerojatan, rekao bih čak životnijski. Bio je najmirniji i najsamozatajniji u postrojbi, ali taj mir trajao je samo dok ne čuje tenkove. Ponavljam, poput instiktivne životinje pojurio bi na te tenkove, tako da ne čudi to što je ranjen pet puta. On je, naravno u skladu sa svojim karakterom, prijavio samo dva ranjavanja”, doznajemo od Nindžinog suborca, Petrinjca Maria Milošića. Sam Nindža, u rat se prijavio odmah na početku iako je, kako kaže, najprije bio odbijen zbog nezavršene srednje škole, piše Facebook – Hvala im što smo sloboodni.
Photo: dugoselo.hr
Skinuo jugoslavensku zastavu pred 2.000 naoružanih četnika!
”Iako su među nama bila trojica iz Legije, Ivica Šafarić je jedini imao urođeno ponašanje specijalca pa je između ostalog imao i kapu kakve nose nindže. Uz to tajnovito ponašanje, taj izgled i tu kapu, bilo je logično da će zauvijek ostati Nindža. Ne može se on opisati u par rečenica… To je tip koji bez najave i na svoju ruku tiho ode sam na par dana u izviđanje i isto se tako tiho vrati s informacijama. Nikada, ali nikada nije smatrao da je to junačko djelo. Pa, on je na moje oči, usred napada na Petrinju, otišao 100 metara od našeg položaja u vojarnu po kojoj se šetalo, po mojoj procjeni, 2.000 četnika. Preskočio je ogradu, došao do stijega i skinuo jugoslavensku zastavu. Nije ni okom trepnuo, a četnici su ga samo gledali. Jednostavno su bili zbunjeni, mislim da nisu uopće pretpostavili da je to hrvatski vojnik”, oduševljeno o Nindži priča njegov “brat po oružju”, Mario Milošić.
Čin skidanja zastave, potpuno je iz takta izbacio zapovjednika vojarne, velikosrbina iz JNA Slobodana Tarbuka koji je zbog tog poniženja medijski prijetio da će sravniti grad. Mario Milošić ističe da mu je trebalo malo vremena naviknuti se na Nindžu koji je slabo, gotovo nikako, komunicirao s ostalim:
”Znao sam da je strašan borac i veliki suborac, a onda sam nekako uspio doprijeti do njega. Danas, on je moj veliki prijatelj i kum, ali i brižan prijatelj svim ostalim suborcima. Uvijek je uključen u njihove probleme i nastoji im pomoći”, zaključuje Milošić.
Dokumentarni film “Ratnik u zrcalu vremena”, iz serije “Junaci Domovinskog rata”, priča je o Ivici Šafariću koji je krenuo u rat iz rodne Podravine. Postavši profesionalni vojnik, sa svojim suborcima bori se na ratištima diljem Hrvatske. I dan danas imponira njegov ugled koji je stekao tijekom rata među suborcima i mještanima mjesta i gradova gdje su ratovali.
Danas Ivica Šafarić živi mirnim obiteljskim životom, uglavnom brinući o djeci i njihovim aktivnostima. Stvarna je podrška kolegama braniteljima u rješavanju njihovih problema i osoba koja unatoč svemu proživljenom zrači realnim optimizmom: