“Amarcord”, film baziran na Fellinijevom odrastanju i adolescenciji, osvojio je četvrtog Oscara, zacementiravši ga kao jednog od najvećih redatelja svih vremena.
Budući da je od rane dobi pokazivao izniman talent za crtanje, prvi posao mu je bio onaj ilustratora u satiričnom časopisu. U međuvremenu je počeo razvijati talent za pisanje šala i skečeva zbog kojeg je imao prilike surađivati na izradi nekoiko scenarija, a kako bi izbjegao unovačenje, prebacio se na pisanje radio drama. Za ulogu u njegovoj prvoj radio drami javila se glumica Giulietta Masina, u koju se tada i zaljubio te su se 1943. godine i vjenčali, piše galbani.hr
Rani bračni život bio im je obilježen tragedijama. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja, Giulietta je spontano pobacila, te iako je uspijela opet zanijeti i roditi dječaka, umro je nakon nekoliko dana od posljedica encefalitisa. Ovi događaji uvelike će utjecati na Fellinijevo emocionalno stanje i budući rad.
Godine 1944. Amerikanci su okupirali Rim, a Fellini je otvorio dućan u kojem je crtao karikature američkih vojnika. Jedan dan je u njega ušao Rosselini (redatelj) i zamolio ga da u pomogne u pisanju skečeva za film na kojem je radio. “Rim, otvoreni grad” postao je klasik i obojici lansirao karijere. Ovaj film također je označio početak neorealizma u kinematografiji, koji karakterizira prikazivanje stvarnih ljudi, uglavnom sirotinje, koje glume amateri, a ne glumci, a poruka filma često je politička.
Njegov prvi samostalno režiran film bio je “Bijeli šeik”, pun humora i romance s primjesom tuge, obilježja koja će pratiti većinu njegovih filmova, no nažalost, bez puno uspjeha u kinima.
Njegov sljedeći film, “I Vitelloni”, uspio je što “Bijeli šeik” nije, osvojiti srca publike. Ovaj polubiografski film opisivao je život u malom gradiću poput Reminija u kojem je Fellini odrastao. Lik Moralda očito je napisao kako bi predstavljao Fellinija, a u završnoj sceni, u kojoj se Moraldo ukrcava na vlak za Rim i pozdravlja svoj gradić, sam Fellini sinkronizirao je glas glumca.
Iako je tijekom snimanja svog idućeg filma zapadao u tešku depresiju, “La Strada” je bila njegov prvi međunarodni hit te mu donijela prvog Oscara za režiju.
Film “Cabirijine noći” donio mu je još jednog Oscara, ali “Dolce Vita”, za to vrijeme skandalozni film, istinsku svjetsku slavu.
Nakon toliko uspjeha, Fellini je naišao na kreativnu blokadu koju je odlučio riješiti režiranjem filma o suočavanju s tom istom blokadom. “8½” u potpunosti je o Felliniju – glavni glumac nosio je odjeću tipičnu za Fellinija, a ljubavnicu mu je glumila stvarna ljubavnica.
Fellini je oduvijek bio opsjednut svojim snovima, a sada je više nego ikad inzistirao na oživljavanju istih. Radio je s jungijanskim terapeutom i počeo je skicirati svoje snove koje je pretvarao u filmove. Zbog opsjednutosti samim sobom, svojim snovima i maštom prozvali su ga Il Mago (mađioničar).
“Amarcord”, film baziran na Fellinijevom odrastanju i adolescenciji, osvojio je četvrtog Oscara, zacementiravši ga kao jednog od najvećih redatelja tog vremena.
Idući film na kojem je radio, ali ga nije dovršio bio je o glazbeniku koji doživljava avionsku nesreću te shvaća da je poginuo. Fellini ga je u filmu htio pratiti u zagrobni život, no budući da je bio jako praznovjeran, bilo ga je strah snimati taj film. Dovršiti taj film za njega je značilo umrijeti. Bio je toliko napet da je doživio srčani udar i dijagnosticirana mu je rijetka bolest koja pogađa samo životinje, a koju mu je sasvim slučajno dijagnosticirao prijatelj veterinar.
Nažalost, nakon 1973. godine, niti jedan Fellinijev film nije uspio ostvariti komercijalni uspjeh.
Ipak, njegovo nasljedstvo je ogromno i u velikoj mjeri je utjecao na kinematografiju te mnoge redatelje koji su došli poslije njega. Za svoj doprinos kino industriji nagrađen je počasnim Oscarom za životno djelo 1993. godine.
Federico Fellini umro 31. listopada 1993. godine, samo par dana nakon 50. godišnjice braka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa