Još prije prvih izbora Srbi u Hrvatskoj održali su niz huškačkih mitinga gdje su prijetili Hrvatima, pozivajući se na navodnu “ugroženost”. Istina je bila da su Hrvati bilu ugroženi od udruženih četnika i komunista, što su pokazala događanja koja su uslijedila.
Najveći miting bio je Petrovoj Gori kod Karlovca, na kome je bilo pristubo veliki broj Srba: od 50 do čak 100 tisuća ljudi, prema nekim izvještajima. Miting je organizirao tadašnji Savez antifšističkih boraca, a bio je prožet zajedničkom velikosrpskom, svetosavskom i komunističkom ikonografijom s brojnim “antifašističkim” parolama.
Dana 4. ožujka 1990. godine, organiziran je miting na Petrovoj gori koji je bio mješavina svega: velikosrpstva, komunizma, jugoslavenstva, antifašizma i četništva. Naime, takav je bio raspon parola, pjesama i povika koji su viđeni na tom mitingu. Sve to je bila samo zvučna i pisana kulisa glavnoj temi: lažna ugroženost Srba u Hrvatskoj. Istina je bila da je Srbija, uz potporu velikog dijela Srba u Hrvatskoj i JNA, ugrožavala Hrvate i sam opstanak Hrvatske.
Miting je održan dok je na vlasti bio Savez komunista, a na njemu se prijetilo ondašnjem hrvatskom komunističkom vodstvu i pozivalo na ubojstvo Franje Tuđmana koji je onda još bio samo predsjednik HDZ-a. General JNA Dušan Pekić zahtijevao je uhićenje nekomunističkih političara u Hrvatskoj i Sloveniji.
Nešto ranije u veljači 1990. Srbi su u obližnjem Karlovcu, kao priprema terena za Petrovu Goru, i to dok je još na vlasti bio Savez komunista Hrvatske (SKH) prije prvih izbora, održali huškački miting.
Velikosrpski miting na Petrovoj gori – što je smetalo Srbima u vodstvu SKH?
Velikosprski miting na Petrovoj gori pod nazivom “Narodni zbor bratstva i jednistva” bilo je masovno okupljanje pobunjenih Srba, pristiglih iz svih dijelova Hrvatske i tadašnje Jugoslavije, na području Memorijalnog partizanskog spomen-parka “Petrova gora” održan 4. ožujka 1990. podno monumentalnog i ekstremno skupog spomenika NOB-u Vojina Bakića. Sama Petrova Gora i okolni kraj imala je stotine spomenika podignute u čast komunističkog i partizanskog pokreta.
Prema izvještajima hrvatskih i jugoslavenskih sredstava javnog priopćavanja okupilo se između 50. i 100.000 ljudi, kako je tko procijenio. Radilo se, u svakom slučaju, o enormno velikom broju okupljenih Srba, i to u vrijeme dok u Hrvatskoj se nije dogodio još niti jedan predizborni skup, a kamoli izbori.
Velikosrpska politika, praćena idejma antifašizma, jugoslavenstva i komunizma, prelila se na velika vrata u Hrvatsku iz Srbije i posijala sjeme kasnijih zločina nad hrvatskim narodom Banovine i Korduna.
Miting je bio obilježen velikosprskom ikonografijom, koja je uključivala vjerske ikone Srpske pravoslčavne crkve, portrete Slobodana Miloševića, četničko i juoslavensko znakovlje te prijetećim porukama poput ‘Ovo je Srbija’, ‘Ubit ćemo Tuđmana’, ‘Slobo Srbine’ i ‘Idemo na Zagreb’ koje su prenijeli gotovo svi srpski mediji.
Govor Milke Kufrin – bila prijavljena za zločin u Jazovki za koju DORH nije našao dokaze
Miting su organizirali Savez antifašističkih boraca te općine vlasti općina Vojnić i Vrginmost. Uz predstavnike općinskih vlasti, govorili su i tzv. partizanski narodni heroji Milka Kuflin i Dušan Pekić. Kuflin je hrvatsku vlast prozvala fašističkom, a Pekić je zahtijevao uhićenje svih nekomunističkih dužnosnika u Sloveniji i Hrvatskoj.
Valja se podsjetiti da su ovdje na borbu protiv fašizma pozivale osobe protiv kojih su podnijete krivične prijave DORH-u za veliki ratni zločin u Jazovki: Povodom pronalaska ljudskih kostiju u jami Jazovka kod žumberačkog sela Sošice Sombor, Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu 1998. godine podnijeta je kaznena prijava protiv Rade Bulata, Marka Belinića, Lutve Ahmetovića i Milke Kufrin. Tom prigodom očitovao se DORH koji je ustvrdio da ne može naći nikakve materijalne dokaze o umiješanosti optuženih za pokolj civila i zarobljenika u Jazovki, čemu možete vidjeti očitovanje DORH.
Ništa novo, DORH nije našao do danas dokaze za nijedan partizanski zločin premda su otkrivene stotine jama u kojima se nalaze posmrtni ostaci desetaka tisuća ubijenih Hrvata.
A što se tiče Dušana Pekića, nećete vjerovati, ali on je i dan danas još uvijek počasni građanin grada Karlovca, premda se radi o osobi za koju se osnovano sumnja da je 17. studenoga 1941. upala u karlovačku bolnicu sa skupinom partizana obučenih u domobranske uniforme i izvršili pokolj ranjenika. Kasnije je taj isti Pekić, počasni građanin Karlovca, kao general JNA pobjegao u Srbiju i sudjelovao u organiziranu jedinica srbijanskih dobrovoljaca u agresiji na Hrvatsku.
Predstavnici SR Srbije skup su prozvali miroljubivim, opovrgavajući huškačke poruke izrečene prema hrvatskim vlastima, a general Tekić iz JNA optužio je Televiziju Zagreb (još nije bio HRT) za montažu. S druge strane, predstavništvo SR Hrvatske osudilo je skup, no u tome je ostalo usamljeno u europskoj i međunarodnoj javnosti, koja nije izvještaval o mitingu.
Mitinzi, prijetnje, barikade, rat…
Ovaj miting je u biti bio preseljenje Miloševićeve “mitingaške revolucije” sa teritorija Srbije, Vojvodine i Kosova, gdje je dovršio posao smjenama rukovodstva, na tlo Hrvatske kao klica za budući rat koji je Srbija planirala.
Nakon ovog mitinga i prijetnji izrečenih na njemu, došlo je do prvih višestranačkih izbora, te u ljeto 1990. pojave prvih oružanih skupina Srba na cestama Hrvatske koje su presretale automobile, prijetile putnicima, postaljale barikade u obliku drveća, kamenja ili oružanih skupina ljudi, najčešće sa velikim bradama. Na području Dalmacije, prvo u Kninu, pa zatim i Obrovcu, Benkovcu, pa sjevernije prema Gračacu ubrzo se ne može uspostaviti hrvatska vlast.
Vrlo brzo, još u zimi 1990/1991 dolate u Zagreb autobusima prvi prognanici Hrvati iz Knina, a njihove radnje, domovi ili imovina biva napadana bilo fizički, podmetanjem eksploziva ili drugim uništavanjem.
Tako prijetnje sa mitinga na Petrovoj Gori, nedaleko od Karlovca, postaju ostvarene. Četničko i komunističko znakovlje s Petrove Gore, kokarda i petokraka, uskoro udruženim snagama kreću u opći napad, etničko čišćenje i genocid nad hrvatskim narodom.
