Vukovar je mjesto na čiji spomen nijedan Hrvat ne ostaje ravnodušan. Mjesto velike kalvarije hrvatskog naroda, koje je 1991. godine naprasno prestalo živjeti. Vukovarska bolnica, Trpinjska cesta i Ovčara – tri su mjesta u Vukovaru zauvijek zapisana u kolektivnu svijest Hrvata. Asocijacije na to su ubojstva, silovanja, mučenja, patnju i smrt, a mnogi nestali još uvijek nisu pronađeni.
Na Ovčari je ubijeno 18 djelatnika bolnice, ljudi velikog srca, humanosti i ljubavi za bližnjeg. Velikosrpska mržnja okončala je njihov život na najokrutniji način.
Simbol stradanja Vukovara bila je i ostala vukovarska Ratna bolnica, a njezini su liječnici i medicinsko osoblje heroji humanosti. U tri mjeseca opsade grada zbrinuli su 2500 ranjenika i civila te izveli oko 1000 operacija. Sve to pod kišom granata koje su svakodnevno padale na bolnicu, iako je na krovu i u dvorištu bio znak Crvenog križa.
> Dan sjećanja u Vukovaru: 150.000 ljudi u veličanstvenoj Koloni sjećanja
JNA i njihova desna ruka, odmetnuti Srbi, razne paravojne postrojbe i četnici, nisu poštovali Ženevske konvencije, a međunarodna zajednica nije reagirala na apele iz bolnice u kojoj nije bilo hrane, vode, struje, lijekova, sanitetskog materijala. Na dan okupacije grada u podrumima bolnice bilo je 450 ranjenika i bolesnika, s njima i tristotinjak djelatnika bolnice te brojni civili kojima kraj agresije nije donio spas.
Kad je počeo otvoreni sukob hrvatske policije i vojske s JNA, velik dio liječnika i bolničkoga osoblja, uglavnom srpske nacionalnosti, napustio je bolnicu i grad te prešao na stranu JNA ili otišao u izbjeglištvo. Otišao je i dio Hrvata, pa je u bolnici ostala približno trećina osoblja, njih 300-350. Među njima je bilo samo 30-ak liječnika. Oko 40 posto osoblja koje je ostalo raditi u Vukovaru bilo je srpske nacionalnosti. Većina je svoj posao radila korektno i profesionalno. Odbjegle liječnike djelomice su zamijenili liječnici dragovoljci iz Zagreba i Osijeka.
Otvoreni napad svim raspoloživim sredstvima na Vukovar počeo je 25. kolovoza 1991. godine. JNA i ostale srpske postrojbe sustavno su razarale grad, a nisu štedjele ni bolnicu te je ravnateljica dr. Vesna Bosanac naredila evakuaciju pacijenata i osoblja u podrumske prostorije. Zrakoplovi JNA bombama, kao i topništvo su svakodnevno granatirali bolnicu iako je na njoj bio vidno istaknut znak Crvenoga križa. Tijekom napada na grad liječničku pomoć u Medicinskom centru Vukovar dobilo je oko 3400 osoba. Kirurški je bilo obrađeno između 2500 i 2900 ranjenih. Više od 80 posto ozljeda nastalo je djelovanjem eksplozivnih sredstava.
Vukovarska bolnica – srce humanosti i obrane grada
Na potresan način u Memorijalnom centru Bolnice je prikazana atmosfera koja je vladala u vukovarskoj bolnici te jeseni 1991. godine – trenutak zaustavljen u vremenu. U podrumskim prostorijama Vukovarske bolnice, vjerno je rekonstruiran život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. Posjetiteljima se nudi multimedijalni prikaz ratnih zbivanja unutar bolnice tijekom jeseni 1991. godine. Za stalni postav korišten je tako uobičajen materijal za bolničku svakodnevicu – gips – od njega su izrađene figure ljudi kako bi se u prostoru dočaralo vrijeme koje je ovdje stalo.
Memorijalni centar Bolnica u Vukovaru 2019. godine
