Zg 80 – tko su momci o kojima je snimljen kultni film?

Foto: Snimka zaslona

U svijetu najpopularnija i najpoznatija hrvatska navijačka grupa, Bad Blue Boys, danas 17. ožujka slavi 31 godinu svog „službenog“ djelovanja. Njena najpoznatija i prva podgrupa koja je osnovana još za vrijeme Jugoslavije zvala se Zagreb 80 (Zg 80), a po njoj je nazvan i poznati igrani film.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Momci iz te skupine bili su tada avangarda hrvatske (jugoslavenske) navijačke scene, a svi su bili sudionici Domovinskog rata i to elitnih postrojbi, u kojem su neki izgubili svoj život.

ZG 80 nastali su krajem 80-ih godina, a činili su je navijači koji su se međusobno poznavali sa utakmica još od ranije, te su zajedno prošli popriličan broj gostovanja i svakojakih navijačkih dogodovština, te su poprilično dobro poznavali jedni druge. Čvrstu jezgru činilo je dvadesetak-tridesetak ljudi, generacijski bliskih (u to vrijeme mahom dvadesetogodišnjaci), sa identičnim pogledima na navijački svijet, navijačke aktivnosti, ali i na “život” u danima bez utakmica. Većinu dana u tjednu provodili zajedno, bilo na cugama, tulumima, ili nečem drugom.

Prošireni krug ljudi Zg 80 brojio je čak do 60-70 članova.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I imaju malo stvarne veze sa likovima prikazanim u filmu, koji više izgledaju kao primitivci koji svako malo povraćaju i psuju. Toga je bilo među nekim navijačima, ali u Zg 80 nikada. Zg 80 bili su dečki sa zagrebačkog asfalta, fino odgojeni, urbani, tvrdi, sa velikim srcem.  Bio je tu i pokoji dečko izvan Zagreba, ali jezgra su bili domaći ‘purgeri’.

Dinamovci i – domoljubi.

Navijači tog vremena čitali su knjige, novinske članke i gledali video kazete o životu engleskih navijačkih skupina, a da nisu ni slutili da u svojim redovima imaju jednu takvu, iznimno vrijednu i izuzetno dobro organiziranu i složnu ekipu. Tek će godine koje su slijedile pokazati koliko su ZG80 zapravo bili “napredni” u svojim navijačkim razmišljanjima, pogledima i djelima u svijetu navijačkog pokreta. Pojam “urbanih hoolsa” tek se krajem ’90 – ih godina udomaćio na hrvatskim stadionima, gotovo desetljeće nakon što su taj isti stil živjeli i „furali“ dečki iz ZG80. Vremenom se broj članova ekipe znatno proširio, no to nije umanjilo snagu i kvalitetu iste, jer jezgro je oko sebe okupljalo samo “provjerene” ljude, te je ZG 80 postala vodećom ekipom unutar samog jezgra BBB kad su u pitanju navijačke aktivnosti i sve što spada u njih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I dan danas živući članovi ZG80 ponosni su na činjenicu da su sa klubom obišli skoro sve stadione u bivšoj državi (uključujući i ona najudaljenija gostovanja poput Niša, Skopja i Titograda za što je trebalo nekoliko dana), kao i brojna europska gostovanja kada to nije bilo kao danas. Pozitivna strana njihova navijačkog stila i filozofije upravo se najbolje očitovala na gostovanjima… Naime, dok je većina navijača putovala istim vlakom, odjevena u popularne “spitfire” jakne, ekipa ZG 80 na gostovanja je odlazila prije ili nakon glavnine navijača, odjevena, kako se danas ustalilo reći, u “casual” stilu, što im je omogućavalo da redovito izbjegnu nadzor snaga “milicionera” i neometano šeću gradom, što im je opet otvaralo mogućnosti za neke druge stvari.

Svi su bili sudionici Domovinskog rata, i to elitnih postrojbi kao 1. brigada, 2. brigada, specijalne postrojbe. Prošli su sva hrvatska ratišta od Iloka do Dubrovnika, a njihov najeksponiraniji član Darko Zlodi, bivši predsjednik Fan Cluba BBB, bio je zarobljen u Vukovaru, te je u logoru Mitrovica proveo osam teških mjeseci. Tri mladića iz Zg 80 izgubili su život u ratu: Krešimir Mihalić Mic, Ante Kelava i Miroslav Mihalinec Ćoro.  Prva dvojica bili su Tigrovi, a treći pripadnik Crnih Mambi. No, svi oni: Domagoj iz Petrinje, Cuki, Ćelo (momak koji je na čuvenoj utakmici sa Zvezdom u Maksimiru napao ono milicijsko vozilo velikom šipkom), Papo, Matija, braća Belina, Beli, Petko, Višac i ostali bili su dio ove poznate skupine.

Njihovo geslo i pravilo, za koje su bili i spremni život položiti, bilo je – Dinamo, Zagreb, Hrvatska i Bog iznad svih.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Scena iz filma u kojoj onaj utrčava i stavlja zastavu na centar nije se dogodila u Beogradu ni u Novom Sadu, već u Banjoj Luci 1989. A čovjek koji je to napravio ovdje je s nama, Cuki! I još su ga odgovorili, da ne nosi hrvatsku nego Dinamovu zastavu. I normalno, prebili su ga svejedno, isto kao da je stavio i hrvatsku zastavu. Ali, bilo je teško. Zatvorili su nas na livadi nakon što je Mateo Beusan naredio da se isprazni tribina, što je bio prvi takav slučaj u ondašnjoj Jugoslaviji. Sunce prži, vode ima samo iz vatrogasnog šmrka kojim su nas zalijevali. Nekako smo se izvlačili, jedan po jedan“, sjeća se Domagoj.

Danas su to ljudi koji imaju obitelji i djecu, petorica su i u braniteljskoj mirovini, na utakmicu se ode ponekad, a neki i redovito podržavaju današnje Boyse. Posljednja je velika domaća utakmica na kojoj su zajedno organizirano navijali ona u Zagrebu protiv Zvezde, 13. svibnja 1990.

Vidjelo se i prije toga da je rat blizu.

„Jednom u tramvaju skužimo neke, dođemo i pitamo jesu li iz Beograda. Ne, kažu da su iz Šapca. Sigurni ste da niste iz Bosne? Ne. I onda ih šutnemo, a oni viču “pa nemojte nas, mi smo akademski građani!” Odakle? “Pa s vojne JNA akademije!” I neka gospođa nas gleda i kaže: “Sramim se što sam iz Zagreba.” Gospođo, ovi će za godinu dana pucati po vama“, sjeća se Ćelo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tako je i bilo.

Ovi momci, koji su neizostavni dio navijačke i Dinamove povijesti, smatraju da današnji BBB su njihovi više nego dostojni nasljednici, spremni iz ljubavi prema domovini učiniti isto što i oni, kao i preko 60 BBB-a poginulih u Domovinskom ratu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.