”Široj javnosti biskup sisački Vlado Košić manje je poznat kao pjesnik. Uz njegovo ime najčešće se vežu ratom opustošena njegova biskupija odnosno njezini istočni dijelovi i obnova uništenih gotovo svih vjerskih objekata, a u najnovije vrijeme i obnova potresom uništene biskupije. Teolozima i mariolozima Vlado Košić je poznat kao stručnjak i bivši nastavnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Kao prozni pisac javio se svojim sjećanjima na ratno i poratno vrijeme kada je bio župnik na prvoj crti bojišnice”, piše Đuro Vidmarović za HKV.
Njegov komentar prenosimo u cijelosti.
Godine 2020. iznenadio je javnost zbirkom stihova „Ljubav svemu se nada“. Budući da je predgovor napisao akademik Ivan Golub, a zbirku uredio pokojni dr. sc. Joža Skok, riječ je o stihovima koji su nastajali u dužem vremenskom razdoblju.
Autor zbirke, znajući da će mnogi biti iznenađeni njegovim pjesmama, u predgovoru drugome izdanju piše: „Reći će neki, kako to da ovaj biskup piše i takve zapise, zar nije njegovo da propovijeda, naučava i upravlja? Odgovorio bih da pisac ovih redaka nije uvijek u službi, a i kad se moli, propovijeda i razmišlja, a to pretače u zapise koji nisu službeni dekreti niti naučavanje Crkve, on svjedoči da je čovjek, i što bi posebno želio – i vjernik“.
Pokojni akademik Ivan Golub svoj predgovor ovoj zbirci napisao je rukom i upravo u toj formi objavljen je kao faksimil. U njemu između ostaloga stoji: „Vlado Košić je kod mene diplomirao, magistrirao i uzorno doktorirao ‘summa cum lauda’. Bio je asistent na Katedri dogmatske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, potom pomoćni biskup zagrebački. Sada je biskup sisački“.
Svoj prikaz dr. Golub završava riječima: „Knjiga je odraz putovanja nutarnjim i vanjskim svijetom, triptih koji sadrži skladne pjesme, smjele misli i gorljive molitve“.
Pogovor zbirci koju predstavljamo napisao je književnik Petar Marija Radelj.
Vlado Košić je zbirku podijelio u četiri ciklusa: Ljubav svemu se nada; Poesia posthumna croatica; Caritas omnia sperat (Crtice) i Domovinski brevijar (Molitve).
>Održana tribina ‘Književna djela Đure Vidmarovića’ povodom 50 godina stvaranja hrvatskog književnika
Prva pjesma u ovoj zbirci nosi pomalo sokratovski naslov „Ne znam“, a u njoj se autor obraća Gospodinu. Stoga ova pjesma ima i težinu zavjeta:
Ne znam zašto si baš mene
Gospodine pozvao u život
(…)
Ali znam da ću uvijek
Putovati s Tobom
U ostalim pjesmama prvog ciklusa Košić pjesničkim jezikom govori o samome sebi, svojoj obitelji, svojoj vjeri i svijetu koji ga okružuje. Vrlo su intimne pjesme posvećene obitelji.
Neke od Košićevih pjesama zapravo su minijature i otkrivaju poput akvarela bogatstvo unutarnjeg života ovoga pjesnika. Kao primjer navodim sljedeće pjesme: „Jaglac“; „Znam“; „Srce jedino zna“; „More“; „Kiša“ i „Jednom“.
Osobni odnos s Bogom Košić varira u mnogim svojim stihovima. Posebno me se dojmila pjesma „Vjerujem“ u kojoj se nalaze sljedeći stihovi:
Vjerujem Ti Gospode
I kad ne vjerujem
S Tobom sam Gospode
I kad to nisam
S Tobom želim zajedno
I u vatru i u vodu
(…)
Treći ciklus nosi latinski naziv „Caritas omnia sperat“ u kojem je Vlado Košić objavio svoje lirske crtice. Riječ je o vrlo zahtjevnom književnom žanru jer predstavlja kombinaciju lirskog teksta, pjesme u prozi i crtica kao novinskog izvješća. Naš je autor uspio svojim crticama, uglavnom dati lirski sadržaj, premda se neke od njih mogu čitati i kao kratke pripovijetke. Svaka od crtica nosi u sebi biskupovo bogato životno iskustvo, visoku teološku naobrazbu, ali i dobro uočavanje društvenih procesa u našem narodu. Posebno me se dojmila crtica pod naslovom: „Ima li nada uopće smisla?“ Navodim ulomak iz ove cjeline:
(…)
O tome govori Pavao u poslanici Rimljanima:
„U nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo“. (Rim 8, 24 – 25).
Zajedno s nadom, po mišljenju pisca ovih redaka ide i sadržaj crtice „Optimizam“.
„Mladom je čovjeku optimizam prirođen, on po svojoj naravi više gleda u budućnost nego u prošlost, on se nada, vjeruje da svijet može biti bolji, sebe zamišlja kao onoga koji taj svijet može promijeniti na bolje.
No, dođu srednje i pozne godine u kojima čovjek nije više po naravi optimist, nego se za takav optimistički stav prema životu treba izboriti. Zapravo treba svjesno izabrati optimizam i strpljivo ga dana za danom graditi i u sebi učvršćivati“.
Vrlo je zanimljivo poglavlje „Domovinski brevijar“ koje sadrži Košićeve molitve. Sve su te molitve teološki utemeljene, ali i upućene našoj stvarnosti. Npr. u molitvi VIII nalaze se stihovi:
>Biskup Košić povodom Dana obitelji u Sisku: ‘Ne razumijem kako se to i zašto naše obitelji odriču brojnije djece’
Kada danas molimo za žrtve Domovinskog rata, kada mislimo na
heroje koji su i živote položili za slobodu naroda, tada i sami moramo
stati preda se i pred naše mlade naraštaje te se zapitati: tko smo
mi, na čijom smo mi strani i što mi svjedočimo o njihovoj žrtvi? Da
ne bismo, ne stanemo li odlučno na stranu istine i pravde, i mi bili
sukrivci njihova danas zaborava a sutra možda i progona. Neka nas
Bog toga oslobodi! (…)
„Domovinski brevijar“
„Domovinski brevijar“ sadrži 23 pjesme u prozi. Znakovito je za autora kao biskupa, ali i kao hrvatskoga intelektualca što na početku posljednje pjesme ističe:
Ne treba nam mržnja, ne želimo ju i ne smijemo misliti zle misli ni
o kome; ne sjećamo se mi žrtava – mučenika za vjeru da bismo budili
osjećaje protiv ubojica, ne! Mi smo kršćani i mi se moramo moliti
ne samo za prijatelje nego i za neprijatelje! (…)
Pjesme u zbirci koju smo predstavili pisane su modernim poetskim diskursom u stilu Antuna Branka Šimića, dok su pjesme u prozi pisane u stilu Ivana Slišurića.
Vlado Košić je zbirkom „Ljubav svemu se nada“ iznenadio ne samo svoju pastvu, već i ljubitelje lijepe književne riječi. Ova je knjiga pisana mudro, možda odviše racionalno i oprezno, ali s mnogo pažnje i ljubavi prema Bogu, ljudima i prirodi. Stoga ju toplo preporučujem svim ljubiteljima poezije.
O biskupu Košiću
Sisački biskup dr. sc. Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati 1978. godine. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira, iste godine biva zaređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije.
Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat “De libero arbitrio et de gratia” Ivana Paštrića (1636.-1708.). Pastoralno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu – Dubovcu (1985.-1988.) i u Zagrebu – Španskom (1988.-1990.), te kao župnik Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.-1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, kad i sam kao prognanik živi u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem.
Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenog 1997. promoviran je u doktora teoloških znanosti te je 1998. izabran za višeg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta.
Redovni je član, a od 25. siječnja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”.
Tiskana su mu djela: Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997. (disertacija); Župnik na prvoj crti, MH Petrinja – Tonimir, Varaždinske Toplice 1999.; Zapisi s ruba, Teovizija, Zagreb 1999.; Vrijednosti svakodnevice, Glas Koncila, Zagreb 2002.; Marija, Majka Sina Božjega, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003.; “Veće ljubavi nitko nema od ove”, križni put, KS, Zagreb 2004.; Novo staro lice Boga, KS, Zagreb 2005. Preveo je s njemačkog jezika dogmatsko djelo “Bog trojstvene ljubavi” Franza Courtha, izišlo u izdanju KS u Zagrebu 1999.
Tekst se nastavlja ispod oglasa