Znate li da je biskup Vlado Košić i pjesnik? Donosimo osvrt Đure Vidmarovića na njegovu zbirku pjesama

”Široj javnosti biskup sisački Vlado Košić manje je poznat kao pjesnik. Uz njegovo ime najčešće se vežu ratom opustošena njegova biskupija odnosno njezini istočni dijelovi i obnova uništenih gotovo svih vjerskih objekata, a u najnovije vrijeme i obnova potresom uništene biskupije. Teolozima i mariolozima Vlado Košić je poznat kao stručnjak i bivši nastavnik na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Kao prozni pisac javio se svojim sjećanjima na ratno i poratno vrijeme kada je bio župnik na prvoj crti bojišnice”, piše Đuro Vidmarović za HKV.

Njegov komentar prenosimo u cijelosti.

Godine 2020. iznenadio je javnost zbirkom stihova „Ljubav svemu se nada“. Budući da je predgovor napisao akademik Ivan Golub, a zbirku uredio pokojni dr. sc. Joža Skok, riječ je o stihovima koji su nastajali u dužem vremenskom razdoblju.

Autor zbirke, znajući da će mnogi biti iznenađeni njegovim pjesmama, u predgovoru drugome izdanju piše: „Reći će neki, kako to da ovaj biskup piše i takve zapise, zar nije njegovo da propovijeda, naučava i upravlja? Odgovorio bih da pisac ovih redaka nije uvijek u službi, a i kad se moli, propovijeda i razmišlja, a to pretače u zapise koji nisu službeni dekreti niti naučavanje Crkve, on svjedoči da je čovjek, i što bi posebno želio – i vjernik“.

Pokojni akademik Ivan Golub svoj predgovor ovoj zbirci napisao je rukom i upravo u toj formi objavljen je kao faksimil. U njemu između ostaloga stoji: „Vlado Košić je kod mene diplomirao, magistrirao i uzorno doktorirao ‘summa cum lauda’. Bio je asistent na Katedri dogmatske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, potom pomoćni biskup zagrebački. Sada je biskup sisački“.

Svoj prikaz dr. Golub završava riječima: „Knjiga je odraz putovanja nutarnjim i vanjskim svijetom, triptih koji sadrži skladne pjesme, smjele misli i gorljive molitve“.

Pogovor zbirci koju predstavljamo napisao je književnik Petar Marija Radelj.

Vlado Košić je zbirku podijelio u četiri ciklusa: Ljubav svemu se nada; Poesia posthumna croatica; Caritas omnia sperat (Crtice) i Domovinski brevijar (Molitve).

>Održana tribina ‘Književna djela Đure Vidmarovića’ povodom 50 godina stvaranja hrvatskog književnika

Prva pjesma u ovoj zbirci nosi pomalo sokratovski naslov „Ne znam“, a u njoj se autor obraća Gospodinu. Stoga ova pjesma ima i težinu zavjeta:

Ne znam zašto si baš mene
Gospodine pozvao u život
(…)
Ali znam da ću uvijek
Putovati s Tobom

U ostalim pjesmama prvog ciklusa Košić pjesničkim jezikom govori o samome sebi, svojoj obitelji, svojoj vjeri i svijetu koji ga okružuje. Vrlo su intimne pjesme posvećene obitelji.

Neke od Košićevih pjesama zapravo su minijature i otkrivaju poput akvarela bogatstvo unutarnjeg života ovoga pjesnika. Kao primjer navodim sljedeće pjesme: „Jaglac“; „Znam“; „Srce jedino zna“; „More“; „Kiša“ i „Jednom“.

Osobni odnos s Bogom Košić varira u mnogim svojim stihovima. Posebno me se dojmila pjesma „Vjerujem“ u kojoj se nalaze sljedeći stihovi:

Vjerujem Ti Gospode
I kad ne vjerujem
S Tobom sam Gospode
I kad to nisam
S Tobom želim zajedno
I u vatru i u vodu
(…)

Treći ciklus nosi latinski naziv „Caritas omnia sperat“ u kojem je Vlado Košić objavio svoje lirske crtice. Riječ je o vrlo zahtjevnom književnom žanru jer predstavlja kombinaciju lirskog teksta, pjesme u prozi i crtica kao novinskog izvješća. Naš je autor uspio svojim crticama, uglavnom dati lirski sadržaj, premda se neke od njih mogu čitati i kao kratke pripovijetke. Svaka od crtica nosi u sebi biskupovo bogato životno iskustvo, visoku teološku naobrazbu, ali i dobro uočavanje društvenih procesa u našem narodu. Posebno me se dojmila crtica pod naslovom: „Ima li nada uopće smisla?“ Navodim ulomak iz ove cjeline:

(…)

O tome govori Pavao u poslanici Rimljanima:

„U nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo“. (Rim 8, 24 – 25).

Zajedno s nadom, po mišljenju pisca ovih redaka ide i sadržaj crtice „Optimizam“.

„Mladom je čovjeku optimizam prirođen, on po svojoj naravi više gleda u budućnost nego u prošlost, on se nada, vjeruje da svijet može biti bolji, sebe zamišlja kao onoga koji taj svijet može promijeniti na bolje.

No, dođu srednje i pozne godine u kojima čovjek nije više po naravi optimist, nego se za takav optimistički stav prema životu treba izboriti. Zapravo treba svjesno izabrati optimizam i strpljivo ga dana za danom graditi i u sebi učvršćivati“.

Vrlo je zanimljivo poglavlje „Domovinski brevijar“ koje sadrži Košićeve molitve. Sve su te molitve teološki utemeljene, ali i upućene našoj stvarnosti. Npr. u molitvi VIII nalaze se stihovi:

>Biskup Košić povodom Dana obitelji u Sisku: ‘Ne razumijem kako se to i zašto naše obitelji odriču brojnije djece’

Kada danas molimo za žrtve Domovinskog rata, kada mislimo na
heroje koji su i živote položili za slobodu naroda, tada i sami moramo
stati preda se i pred naše mlade naraštaje te se zapitati: tko smo
mi, na čijom smo mi strani i što mi svjedočimo o njihovoj žrtvi? Da
ne bismo, ne stanemo li odlučno na stranu istine i pravde, i mi bili
sukrivci njihova danas zaborava a sutra možda i progona. Neka nas
Bog toga oslobodi! (…)

„Domovinski brevijar“

„Domovinski brevijar“ sadrži 23 pjesme u prozi. Znakovito je za autora kao biskupa, ali i kao hrvatskoga intelektualca što na početku posljednje pjesme ističe:

Ne treba nam mržnja, ne želimo ju i ne smijemo misliti zle misli ni
o kome; ne sjećamo se mi žrtava – mučenika za vjeru da bismo budili
osjećaje protiv ubojica, ne! Mi smo kršćani i mi se moramo moliti
ne samo za prijatelje nego i za neprijatelje! (…)

Pjesme u zbirci koju smo predstavili pisane su modernim poetskim diskursom u stilu Antuna Branka Šimića, dok su pjesme u prozi pisane u stilu Ivana Slišurića.

Vlado Košić je zbirkom „Ljubav svemu se nada“ iznenadio ne samo svoju pastvu, već i ljubitelje lijepe književne riječi. Ova je knjiga pisana mudro, možda odviše racionalno i oprezno, ali s mnogo pažnje i ljubavi prema Bogu, ljudima i prirodi. Stoga ju toplo preporučujem svim ljubiteljima poezije.

O biskupu Košiću

Sisački biskup dr. sc. Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu na Šalati 1978. godine. Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomira, iste godine biva zaređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije.

Godine 1989. magistrira u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat “De libero arbitrio et de gratia” Ivana Paštrića (1636.-1708.). Pastoralno djeluje u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu – Dubovcu (1985.-1988.) i u Zagrebu – Španskom (1988.-1990.), te kao župnik Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.-1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, kad i sam kao prognanik živi u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem.

Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenog 1997. promoviran je u doktora teoloških znanosti te je 1998. izabran za višeg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta.

Redovni je član, a od 25. siječnja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog “Juraj Križanić” i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije “Tkalčić”.

Tiskana su mu djela: Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1997. (disertacija); Župnik na prvoj crti, MH Petrinja – Tonimir, Varaždinske Toplice 1999.; Zapisi s ruba, Teovizija, Zagreb 1999.; Vrijednosti svakodnevice, Glas Koncila, Zagreb 2002.; Marija, Majka Sina Božjega, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003.; “Veće ljubavi nitko nema od ove”, križni put, KS, Zagreb 2004.; Novo staro lice Boga, KS, Zagreb 2005. Preveo je s njemačkog jezika dogmatsko djelo “Bog trojstvene ljubavi” Franza Courtha, izišlo u izdanju KS u Zagrebu 1999.

Izvor: narod.hr/HKV