Kardinali kroz povijest: Od sedmorice đakona Rima do 138 elektora iz cijelog svijeta

Američki teolog, doktor filozofije, autor nekoliko knjiga, otac osmero djece i podcaster Taylor Marshall donosi kratki povijesni pregled o kardinalima. Tko su kardinali, kako se povećavao njihov broj i koja je njihova uloga u Katoličkoj Crkvi?

> U Vatikanu sedisvakancija: Crkvom upravlja Kardinalski zbor

• 6. stoljeće – U Rimu su prvi kardinali bili sedmorica đakona iz sedam regija grada. Đakoni, a ne prezbiteri, imali su neposredan pristup Papi u Rimu. Zbog toga su đakoni u Rimu dobili privilegij nošenja dostojanstvenijeg liturgijskog ruha (dalmatike), u odnosu na svećenika koji nosi kazulu (misnicu).
• 8. stoljeće – Pojam „kardinal” počinje se odnositi na starijeg svećenika (župnika) svake od titularnih crkava u Rimu. Za značenje pojma titulus u odnosu na crkve u Rimu, pogledajte knjigu “Vječni Grad” Taylora Marshalla gdje objašnjava kako se latinski izraz titulus koristio za označavanje licenciranih oltara u gradu Rimu, na temelju starolatinske (prije Vulgate) verzije Staroga zavjeta.

Odredbom Lateranskog sabora iz 769. godine, samo je kardinal svećenik ili kardinal đakon mogao postati papa. To danas više nije slučaj – svaki katolički muškarac može biti izabran za papu. Laici nisu mogli sudjelovati u izboru, a na izborima nisu smjeli biti prisutni naoružani ljudi.

U 11. st. kardinalima biskupima dana je isključiva vlast birati papu

• 9. stoljeće – Papa Stjepan V. (816.–817.) odredio je da svih 7 kardinala biskupa moraju naizmjenično služiti misu nedjeljom za glavnim oltarom u Bazilici sv. Petra. Također spominje razliku između kardinala biskupa, kardinala svećenika i kardinala đakona.
• 11. stoljeće – Godine 1059., za vrijeme pontifikata pape Nikole II., kardinalima biskupima je dana isključiva vlast biranja pape, prema papinskoj buli In nomine Domini. Carevi više nisu smjeli nominirati kandidate niti staviti veto na izabranog papu, iako su i dalje mogli „potvrditi” izbor. Izbor se morao održati u Rimu. Papa postaje papa u trenutku izbora i prihvaćanja, a ne tek kod krunidbe ili ustoličenja.
• 12. stoljeće – Na Trećem lateranskom saboru 1179. godine, pravo biranja pape vraćeno je cijelom tijelu kardinala – biskupima, svećenicima i đakonima – prvi put nakon više od 100 godina. Također je određeno da za valjani izbor treba dvotrećinska većina.
• 13. stoljeće – Godine 1244., papa Inocent IV. dao je kardinalima privilegij nošenja crvenog šešira.

> Don Damir Stojić o Stepincu: Papa je tako odlučio radi nekog većeg dobra

Kardinali u posttridentskom razdoblju

Godine 1517., papa Lav X. dodao je 31 novog kardinala, čime se broj povećao na 65.

Glavni klerici svake biskupije često su se nazivali kardinalima. No, korištenje naslova „kardinal” ograničeno je 1567. godine samo na kardinale Rima od strane pape svetog Pija V.

Papa Siksto V. (1585.–1590.) ograničio je broj kardinala na 70, što je uključivalo: šest kardinala biskupa, 50 kardinala svećenika i 14 kardinala đakona.

Ovo je bilo modelirano prema uzoru na Sanhedrin iz Mojsijeva doba i Staroga zavjeta – sedamdeset starješina koji pomažu u prosuđivanju Izraela.

Tijekom pontifikata pape svetog Ivana XXIII., broj kardinala premašio je 70.

Godine 1965., papa Pavao VI. povećao je broj kardinal biskupa dodijelivši taj rang patrijarsima istočnih katoličkih crkava.

Godine 1970., papa Pavao VI. postavio je gornju granicu od 120 kardinala elektora te istodobno odredio maksimalnu dob za pravo glasa na 80 godina. Tako je po prvi put u povijesti starijim kardinalima onemogućeno sudjelovanje u izboru pape.

Od 117 kardinala mlađih od 80 godina u trenutku ostavke pape Benedikta XVI., njih 115 sudjelovalo je u konklavi u ožujku 2013. koja je izabrala njegova nasljednika. Dvojica koji nisu sudjelovali bili su Julius Riyadi Darmaatmadja (zbog zdravstvenih razloga) i Keith O’Brien (zbog optužbi za seksualno nedolično ponašanje).

Danas, pravo izbora pape imaju svi kardinali mlađi od 80 godina. Njih je trenutačno 138, među kojima su i dvojica hrvatskih, Vinko Puljić i Josip Bozanić.

> Bl. Alojzije Stepinac i Međugorje: Zašto su hrvatska očekivanja od pape Franje ostala otvorena?

Izvor: Narod.hr/Taylormarshall.com