Na današnji dan 9. prosinca 2008. umro je zagrebački Šibenčanin Dražan Jerković, slavni centarfor Dinama i prvi izbornik nogometne reprezentacije Hrvatske. Taj legendarni igrač, o kojemu su u Zagrebu ispričane bajke o kojima i danas pričaju generacije navijača, bio je i najbolji strijelac Svjetskog prvenstva u Čileu 1962.
Bio je čovjek nesalomljivog karaktera koji je u Jugoslaviji pod udar komunista i velikosrba, a kojima je sport bio i sredstvo vladanja i upravljanja ljudima, došao zbog izuzetno hrabre i tada vrlo opasne izjave nakon što je Dinamo osvojio nogometni Kup Jugoslavije u Beogradu. Izjavio je tada usred srpske i jugoslavenske „prestolnice“: „Nosimo ovaj trofej u naš hrvatski Zagreb!“
Već 60-ih bio je označen kao preveliki Hrvat, a 70-ih je imao etiketu hrvatskog nacionalista, iako je bio samo iskreni domoljub i principijelni čovjek.
Gotovo cijelu igračku karijeru je proveo u Dinamu u čijem je dresu odigrao 315 utakmica i postigao čak 300 pogodaka. S Dinamom je 1958. osvojio prvenstvo bivše države i dva puta Kup Jugoslavije (1960. i 1965). Pred kraj karijere otišao je u belgijski FC Gantoise, no ozljeda na treningu vratila ga je u Zagreb.
S reprezentacijom Jugoslavije igrao je u polufinalu Europskog prvenstva 1960. i Svjetskog prvenstva 1962. Uz još neke igrače bio je najbolji strijelac tog Svjetskog prvenstva.
Bio je prvi izbornik Hrvatske u utakmici od koje su mnogi „veliki Hrvati“ bježali. Nesalomljivi Dražan prihvatio je taj sportski i domoljubni izazov u povijesnoj utakmici sa SAD-om u Maksimiru 1990 koju je Hrvatska dobila 2:1.
Kakav je bio Dražan Jerković svjedoči detalj iz svjedočanstva nekadašnjeg suigrača Muškovića:
„Vi danas nemate pojma kakav je nogometaš bio Dražan Jerković. On je bio veći od najvećih. Sada ću vam ispričati koliko je on doista bio velik. Jednom smo zgodom igrali u Beogradu. Pobijedili smo i potom smo se Orijent ekspresom vraćali u Zagreb. Kad smo stigli u Slavonski Brod, vlak je stao. Kako je stajao poduže, zapitali smo se što se događa. Pogledali smo na peron, a na njemu je bilo barem dvije tisuće ljudi. Ljudi su zaustavili vlak i nisu se htjeli maknuti prije no što vide Dražana Jerkovića. Probudili smo ‘Suhog’, govoreći mu: ‘Izvoli se pokazati ljudima’. Jerković se odjenuo, izišao iz vlaka, pokazao se i porazgovarao s Brođanima. Tek je tada vlak mogao krenuti za Zagreb. Eto, to vam je bio Dražan Jerković.“
Iz serije „Sjećanje na poznate hrvatske velikane – Dražan Jerković“:
