Červar: Moramo imati velike ambicije, rukometna smo sila

U Dobro jutro, Hrvatska predstavio je knjigu, koja je jedinstveni spoj teorije i sportske prakse. Posebna pozornost posvećena je zlatnim godinama hrvatskog rukometa, s naglaskom na svjetsko zlato 2003. u Portugalu i olimpijsko zlato 2004. u Ateni.

– Ta je reprezentacija zadužila naš rukomet i cijeli hrvatski sport. Od zadnjeg mjesta u Europi do svjetskog i olimpijskog zlata u samo 18 mjeseci, to se ne pamti u kolektivnim sportovima uopće u svijetu. Mislim da kao njihov vođa, kao lider, kao trener moram nešto napisati da to ostane vječno, kad se mi kao zemlja baš prema njima nismo odnosili kako treba, nismo niti jedan oproštaj organizirali. Drugi razlog zašto sam napisao je stanje u našim kolektivnim sportovima. Smatram da Hrvatska ima potencijale i resurse da bude uvijek na visokim mjestima i u rukometu i u košarci i u odbojci. Međutim, kod nas je veliki problem što imamo nedovoljno povjerenja u našu djecu i struku, naše trenere. I treći razlog je što želim ohrabriti trenere jer smatram da u stanju servilnosti se ne može dosegnuti sloboda. Mislim da ne treba se plašiti da ti sude, i meni su sudili. Treba ići naprijed, napraviti iskorak i boriti se za svoju viziju i ideju. I mene su htjeli stigmatizirati, difamirati, ali ja nikada nisam dozvolio da ulica odluči kako ću ja raditi i kako ću ja rasti.

“Francuska nam je kost u grlu”

Osvrnuo se i na Svjetsko prvenstvo i plasman naših rukometaša u četvrtfinale.

– Naša slavna generacija posijala je sjeme koje je danas moderno i mislim da u svjetskom rukometu još nisu dosegnuli razinu igre te reprezentacije. Pokazali su tada svijetu sporta da rukomet nije samo sirova snaga, nego je vještina i kreativnost. Kako su igrali Balić, Džomba, Metličić, Sulić, kakvi su naši golmani bili… Recimo Lacković. Danas nemate igrača koji mogu zabiti gol s 12 metara kao što je on znao. Bili su preteča modernog rukometa i to dalje traje. Recimo, neki dan sam baš na televiziji slušao da je obrana 5-1 zastarjela, da nije ona više moderna nego 6-0. Ja smatram obratno. Zapravo smatram da cijeli svijet igra 6-0 što je po meni defenzivno, dok sam ja težio da igramo proaktivnu obranu, da iniciramo promjene i imamo nadzor na igralištu. Ne trebamo se bojati što se tiče sustava igre budućnosti naše reprezentacije. Evo, primjer protiv Islanda, naša reprezentacija je igrala vrlo jaku 5-1 obranu, iznimno kompaktnu, zajedništvo je bilo na najvišoj razini i to je putokaz kako trebamo igrati s reprezentacijom Mađarske i kako se možemo vrlo hrabro suprotstaviti francuskoj reprezentaciji koja nam je kost u grlu i doći do finala. Mi moramo imati velike ambicije, rukometna smo sila.

“Bez mojih igrača ne bih bio general”

Červar će knjigu večeras predstaviti u Gradskoj vijećnici u Umagu.

– Zvao sam Balića i pitao bi li došao u Umag. On mi je odgovorio: naravno, pa što ste vi mislili? Eto, takvi su naši odnosi. Nevjerojatno sam zahvalan svim mojim igračima, nevjerojatno ih volim i bez njih ja ne bih bio nikakav general. Zahvalan sam njima i svim mojim suradnicima koji su za mnom radili i svim onima koji su na bilo koji način doprinijeli mojoj karijeri.