Ćiro Blažević slavi 85. rođendan: ”Nikad ne bi bili 3. na svijetu da nije bilo Tuđmana, Milanović neće ići na utakmice Vatrenih”

Foto: fah

Bivši hrvatski izbornik, Miroslav Ćiro Blažević, slavi 85. rođendan. Legendarni trener, koji je s hrvatskom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. osvojio brončanu medalju, a s Dinamom nakon 24 godine čekanja 1982. uzeo naslov prvaka Jugoslavije, u ”slavljeničkom” razgovoru za Sportske novosti govorio je o svemu pomalo, pa čak i o nogometu.

Šalu na stranu, s Ćirom se doista može govoriti o svemu, o svemu ima svoje mišljenje, koje nerijetko mijenja, no, to je Ćiro, od ”zadrtog desničara” do sudionika u predizbornom spotu SDSS-a, stranke kontroverznog Milorada Pupovca, koji i danas tvrdi sa je hrvatska vojska u oslobodilačkoj operaciji Oluja izvršila etničko čišćenje. Jedno je sigurno, što god Ćiro danas govorio, da je prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman živ nikad mu ne bi palo napamet sudjelovati u predizbornom spotu stranke čiji čelnik tvrdi da je u Hrvatska u Oluji, jednoj od najvećih hrvatskih pobjeda u povijesti, izvršila etničko čišćenje.

Novinar Sportskih novosti razgovarao je s Ćirom u omiljenom kafiću starih Dinamovaca – Charlie. Ćiro je pola u šali, pola u zbilji, kazao: ”Gdje ću, sine, razgovarati opušteno s 85 godina… Meni je samo na pameti da s tobom razgovaram i sljedeće godine na ovaj dan…’‘ Uvjereni smo da hoće, pa Ćiro je još mlad, naime, legendarni glumac, Kirk Douglas, preminuo je nedavno u 104. godini.

Josip Manolić će uskoro navršiti sto godina, kako smo već spomenuli Kirk Douglas doživio je 103.

”A koliko je Maršal imao kad je kihnuo?”, nije se dao Ćiro.

”Ćiro, ima je 88 godina…”  Naime, jugoslavenski diktator Josip Broz – Tito umro je 1980. godine u Ljubljani.

”Onda imam još tri godine uvrh glave…”, kazao je ”trener svih trenera.”

Baš u tom trenutku prišao mu je jedan prijatelj kazavši Ćiri da izgleda zdravo i moćno.

”Jest, mo’š mislit. U Bosni kažu: prdn’o sam u fenjer, hahaha… Nego, Kirk Douglas ​je dakle doživio 103? Ma gdje ću ja to, kakav sam ja sirotinjski život imao. Kunem se na naše prijateljstvo da sam kao mladić bio gladan. A kad sam otišao u Švicarsku, bio sam smetlar dok se nisam dokazao, naganjali su me ti Švicarci. Došao sam s diplomom trenera, a oni me pitaju govorim li francuski. Ja kažem – ne. Pa govorim li talijanski? Ja opet isto. Evo ti metla, kažu! Ali poslije sam ih sve pomeo.”

U jednom trenutku, tijekom razgovora, prišao je Ćiri izbornik vaterpolske reprezentacije Ivica Tucak.

Smijao se Ivica, porazgovarao sa slavljenikom. A Ćiro se vratio na Švicarce koji su mu na početku karijere u ruke gurnuli metlu.

Malo i o Bandiću…

‘Ali puno su me toga naučili. Recimo, da papir ne bacim na cestu, da ne pljujem, da nikad ne lažem. Jedan mi je profesor tamo rekao da je laž osobina budala. Nikad u životu nisam slagao. Na to sam alergičan. Ta laž je otrov naše nacije. Jezik je opasniji od handžara. Ali kod nas je stalno tako… Eto, kako se napada Milana Bandića. Kažu, vilu napravio, ima bazen. Ja bio kod njega, nema vile ni bazena… Samo je renovirao kuću.”

Tako je to s Ćirom; trener svih trenera voli tijekom razgovora, tu i tamo, preskočiti poneku temu, pa se onda na nju vratiti…

”Koljeno me boli da ti ne mogu kazati… Ma, ja ti lagano odlazim. Svi su moji već otišli. Hvala Bogu da je Otto još živ. Baš si mislim, ja odlazim, a država propada. A onda dođe Dalić sa svojom ekipom i vidim milijun hrvatske mladosti. Ne, Hrvatska ne propada, i to samo zbog nogometa i sporta! Mi smo tu. Samo nogomet i sport, to nas jedino drži. Dalić je sa svojim dečkima dao impuls kompletnoj državi.”

Ćiro ne prestaje s trenerskom karijerom?

”Ja sam još uvijek trener. Trener u sebi. Gledam kako kolege griješe, kako vuku genijalne poteze. Pa sam nekad jako tužan, nekad jako sretan. Eto, čitam nekidan da je jedan vaš kolega zeznuo našeg Bjelicu, stavio je u naslov da je on trener od milijun eura. Ne može mu gore napisati. Kad je Šuker mene htio zeznuti, onda je gurnuo da sam ja od HNS-a uzeo dva milijuna eura. Kunem se na djecu da nisam uzeo dva milijuna. Tko će onda uzeti dva milijuna!? Stari (Tuđman, nap. a.) potjerao bi me u tri znate već čega. Kazao bi mi, majku ti bosansku, ti bi dva milijuna, a ja ovdje sirotinju ne mogu nahraniti!”

O Zdravku Mamiću…

”Bio sam najbolji trener prije deset godina. Najbolji na svijetu. Međutim, Zdravko Mamić komandirao je hrvatskim nogometom i meni su sva vrata bila zatvorena duplom bravom! Ali što da mu kažem? Je*iga, svima uvijek kažem da je od Dinama napravio Juventus! To mu nitko ne može uzeti. Ali je*eš tada tu instituciju HNS-a kad je sve on odlučivao. U autobusu je Čačića proglasio izbornikom, a mi moramo biti prvaci Europe u Francuskoj. Htio sam skočiti kroz prozor. Morao je Čačić tada povući samo jedan potez, ubaciti na vrijeme u igru Marka Pjacu. Da je to napravio, odoše Portugalci kvragu, a i mi bismo bili prvaci Europe. No, velim, Mamić je od siromašnog Dinama napravio Juventus, to svakako napiši da sam rekao! Ne samo to, napravio je čak i kapelicu! I hotel…”

 Zovu li Ćiru danas neki mlađi treneri, pitaju li ga za savjet?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

”Zlatko Dalić ne pita, ali mu nikad nisam ništa rekao. Što da mu ja kažem? On je sada u tome, a znam kako je nadaren. Zna bolje od mene. Ja bih mogao samo pokvariti. Pitao je jednom Dalić, šefe, što da napravim da budem kao vi? Odgovorio sam mu, napravi sve, samo nemoj biti kao ja. Ova generacija treba nešto drugo. Treba Dalića! Pravog trenera, pedagoga i razumnog čovjeka. Ne galamdžiju kakav sam bio ja.”

Ćiro se sjetio jedne zgode…

”Znaš li ti zašto mene zovu “trener svih trenera”? Pa nikad to nitko nije objasnio. Na jednom sastanku u Frankfurtu održavao se sastanak svih trenera, izbornika i direktora u organizaciji FIFA-e nakon SP-a u Francuskoj. Tajnim se glasanjem birao najbolji trener Svjetskog prvenstva 1998. Sedamdeset pet posto svih glasova bilo je za mene. Nije bio prvak svijeta Aime Jacquet. Znate koje je bilo objašnjenje mog izbora? Trenerova se ruka najviše vidjela kod hrvatske reprezentacije. E, tako sam postao trener svih trenera. Dobio sam diplomu i sat od FIFA-e.”

Koja su mu, izuzevši njega, tri najbolja hrvatska trenera?

‘Hrvati su najbolji treneri na svijetu! Imaju najbolju trenersku tehnologiju, a imaju i maštu. Eto, pa vidite, Dragan Skočić sad je postao izbornik Irana, zar ne? No nemoguće je odgovoriti na ovo pitanje. Samo mogu nabrojiti velikane poput Zebeca, Ivića, Barića… O Daliću sad neću pričati, to je drugo vrijeme. Dalić je najbolji trener na svijetu, ja sam onda drugi… Da, da ga ne zaboravim. Cico Kranjčar izvanredan je trener. Uuuuu, izvanredan… Utvaram si da sam ga ja stvorio jer sam u to vrijeme bio predsjednik Dinama. Uzeo sam Cicu i čovjek je uzeo prvenstvo i Kup.”

Blažević je, naravno, komentirao i Nenada Bjelicu, trenera koji je s Dinamom nakon 49 godina čekanja napokon dočekao europsko proljeće…

”Ja sam malo konzervativan. Bjelicu cijenim, nitko ne može osporavati njegove kvalitete. Ali ne sviđa mi se što nema potrebu napraviti udarnu momčad. Nisam pobornik tih stalnih rotacija. No dobro, možda on ima veća saznanja o tome kad treba odmoriti igrače. Ja ne priznajem odmor. Odmor ne postoji. Što više trčiš, više možeš trčati.”

Što je Ćiri draže, osvojeno prvenstvo s Dinamom 1982. godine ili francuska bronca?

”Titula s Dinamom 1982.! Sve drugo što sam napravio u karijeri bilo je sport, ali ta je titula bila više od sporta. Svaka čast bronci u Francuskoj, ona je umnogome pomogla da tada anonimna Hrvatska postane poznata, ali titula ‘82., to se ni s čim ne može usporediti.”

Za čime najviše žali u trenerskoj karijeri?

”Ima nekih utakmica. Peče me ona utakmica kad smo s Jugoslavijom odigrali neodlučeno, tamo nas je sudac uzeo na pik i nismo se plasirali na Euro. Kroz moju su karijeru prodeflirali veliki igrači, ali Alen Bokšić… Da nije morao izaći zbog ozljede, pobijedili bismo ih unatoč sucu. Da je bio u Francuskoj, bili bismo prvaci svijeta! To mi je bilo najteže u karijeri.”

 O navodnoj ”intervenciji Franje Tuđmana…”

Zamjeram si i ovo: morao sam izbaciti iz reprezentacije Igora Cvitanovića, usprkos intervenciji Franje Tuđmana. Cvitanović me sam prisilio da ga izbacim prije SP-a u Francuskoj. A prije, na Euru 1996., kazao sam Ottu Bariću da trenira jednu skupinu igrača. Tada mi je jedan moj suradnik kazao da je Cvita potjerao Barića u onu stvar. Htio sam ga potjerati, ali mi je stigla skupina igrača i kazala da ga ostavim. Poslušao sam ih. Dvije godine kasnije prije SP-a napravio se test na kojem se ustanovilo da neki igrači imaju deficit aerobnih kapaciteta. To su bili Vlaović, Prosinečki i Cvitanović. Trojcu sam rekao da ostane nakon treninga. Cvita mi je rekao da ne vjeruje u te testove. Rekao sam mu da ne vjerujem ni ja, znao sam da Cvita ima sjajne aerobne kapacitete, bio sam mu trener dvije godine. Rekao sam mu, molim te, ipak pravi društvo Vlaoviću i Prosinečkom. On kaže – neću! Uzeo je svoju torbu i otišao! Na ručku nakon toga kazao sam mu, diži se od stola, kupi svoje stvari i da te ne vidim. Nitko mi od igrača ništa nije rekao jer su ispucali kredit od prije dvije godine na Euru. Da je Cvita igrao, sam bi zabio u onom polufinalu Francuzima dva-tri pogotka. Ali najveći je moj grijeh na SP-u bio u tom okršaju s Francuzima kad je Boban rekao da želi izaći jer je ozlijeđen, nakon one pogreške. A znao sam da nije ozlijeđen. Samo da sam mu tada rekao, sine, mi ne možemo bez tebe… Međutim, tada nisam reagirao i – po*ušili smo. Da je tada bio Cvita i da sam adekvatno reagirao s Bobanom, pobijedili bismo Francuze.”

Što će Hrvatska uraditi na Euru ove godine? Može li se ponoviti Rusija?

”Hrvatsko podneblje rađa nove talente, a rekao sam da su naši treneri najbolji na svijetu. Ali imamo problem što smo s Balkana, pa se u novije doba probio jedino Slaven Bilić. Dalić je afirmirao puno igrača, tu mu treba skinuti kapu. U promjeni generacije napravio je rezultat, otišao je na Euro. To ne može svatko; ja to recimo nisam uspio. I znate što će biti na Euru? Bit ćemo prvaci Europe! Svi se boje Hrvatske.

Tko je bio najbolji igrač kojeg ste trenirali?

”Golgeteri su posebna kategorija. Bokšić je bio najbolji, ali Šuker je bio prvi golgeter svijeta. Šuker je imao božji dar koji se zove instinktivna nogometna inteligencija. Uvijek sam mu govorio, idi tamo gdje te instinkt nosi. Šuker je najpopularniji hrvatski igrač na svijetu. Kad se za Hrvatsku nije znalo, za Šukera se znalo. Boban je bio genijalac. Štimac, Soldo, Bilić… Sve su to veliki igrači, a anonimni su u odnosu na Šukera. No Bokšić je moja slabost. Kad smo kod Štimca, nemaš pojma kakvu je on ulogu odigrao. Svim je protivnicima na engleskom tjerao strah u kosti. Koliko je puta vikao Biliću, udri ga nogom u glavu, razvali ga… Komandirao je obranom čudesno. Trebalo je takve ličnosti držati u obiteljskoj atmosferi, na to sam najviše ponosan. Baš me Štimac jučer zvao na ručak, skoro me rasplakao kad mi je pričao o nekim pojedinostima koje sam bio zaboravio.”

Ćiro je često bio povezan s politikom, to je također bila jedna od tema na kavi u Charlieju.

”Zbog toga se vikalo “Ćiro, pederu”. Ali nisam mogao drukčije. Mi nikad ne bismo bili treći u Francuskoj da nije bilo Tuđmana. On je kao poglavar bio na svakoj utakmici. Kad sam kazao svojim dečkima da je došao Tuđman, onda je to bio još veći motiv. Kapa do poda i Kolindi Grabar-Kitarović. Rekao sam jednom da je njezin ulazak u svlačionicu bio neprimjeren. Sad se zbog toga osjećam šugavo. Odmah sam se ispričao. Svi su ljudi prepoznali tu spontanost i neposrednost. A idiot kao ja, a bilo je još takvih idiota, to su zamjerili. Hoće li Zoran Milanović dolaziti na utakmice? Ne vjerujem. On će ići onom logikom – kad je bila Kolinda, neću ja.”

Što god neki mislili o Ćiri, no, jedno je sigurno, on je, uz Igora Štimca, bio jedan od inicijatora potpisa peticije podrške hrvatskim generalima 2000. godine, kada ih je zbog jednog pisma smijenio tadašnji predsjednik Stjepan Mesić. Vrlo brzo nakon toga, a poslije remija protiv Škotske na Maksimiru u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji, Ćiro je morao otići.

Izvor: narod.hr