Iako nakon poraza nije zvučao tako Marin Čilić teško će se oporaviti od četvrtfinala ovogodišnjeg Wimbledona. Naime, bio je na korak do ostvarenja sna, do plasmana u polufinale čime bi dostigao rezultat koji je u Wimbledonu ostvario Mario Ančić, ali i rezultat kojim bi se približio Goranu Ivaniševiću, imao je sve, i sve prokockao. Mnogi se pitaju zašto?
Imao je tri meč lopte, imao je 0:40 na Federerov servis, imao je i odličnu igru, a onda je u jednom trenutku zalutao u slijepu ulicu iz kojeg nije bilo izlaza. Kad se izgubio Marin se nije znao vratiti.
Petnaest godina nakon što je Wimbledon osvojio najbolji hrvatski tenisač svih vremena, Goran Ivanišević, ponovno je proživljavao svoje najdramatičnije wimbledonske dane, koje navijači nikad neće zaboraviti. Bilo je to neko drugo vrijeme, bilo je to vrijeme kada se drugačije navijalo i kada se drugačija voljela Hrvatska. Goran je triler između Čilića i Federera promatrao s tribina, koliko mu je bilo teško najbolje pokazuju grimase koje je radio naš najbolji teniski virtuoz u povijesti. Ivanišević je teško podnio Čilićev poraz i isto je tako teško proživljavao sve ono što se tijekom više od tri sata događalo na travi All England Cluba. Ipak je Goran Marina “uzeo” pod svoje.
The tension…#Wimbledon pic.twitter.com/tlOURWNJAm
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Wimbledon (@Wimbledon) July 6, 2016
S obzirom da je Goran jedna od legendi Wimbledona, s obzirom da zrači nevjerojatnom karizmom, nikoga ne čudi činjenica da su kamere svako malo svoje “oko” okretale prema tribini na kojoj je sjedio Goran, koji je postajao sve više očajan kako je meč odmicao. Lako je biti general poslije bitke, no, većina će reći da je Čilić zapravo sam kriv zbog poraza i to onog trenutka kada je shvatio da bi mogao pobijediti. Tada je počeo njegov pad, što je iskusni lisac i neokrunjeni kralj Wimbledona, Roger Federer osjetio. Kad Roger osjeti slabost protivnika pitanje samo trenutka kad će ga slomiti.
Kad smo spomenuli “Zeca”, kako su nekoć zvali Gorana, recimo kako su kamere uhvatile tenisku legendu usred napetog tie-breaka četvrtog seta, Goran se uhvatio za glavu, Čilić je izgubio četvrti set sa 11-9, a na kraju nažalost i meč sa 6-7 (4), 4-6, 6-3, 7-6 (9), 6-3 nakon tri sata i 17 minuta borbe. Važno je reći da je baš u tie-breaku Marin imao veliku, čistu prliku, dobiti Federera, promašio je čisti zicer, loptica je “kliznula” u aut.
Poslije teškog, psihički jedva podnošljivog, poraza mnogi su zaključili da Marin još uvijek ima vremena, da su mu tek 27 na leđima, nažalost, to je samo djelomično točno. U sportu se promašene prilike lako teško mogu nadoknaditi, a ni 27 godina nije malo u život profesionalnog tenisača, osim, naravno, ako se ne zovete Roger Federer. Poraz Čilića od Federera podsjeća pomalo na teški i nesretni poraz Gorana Ivaniševića u finalu Wimbledona 1998. godine, kada je Ivanišević poslije drame izgubio od Petea Samprasa, nakon čega ga tri godine nije bilo nigdje. Jednostavno se predao i potonuo. Vratio se tek 2001. kada je s pozivnicom došao do wimbledonskog trofeja. Goran je 1998. imao 27 godina, baš kao i Marin danas.
