Ne prestaje medijsko ”navlačenje” i ”razvlačenje” ružnog, huliganskog ispada u Splitu kada su se vaterpolisti Crvene zvezde pred nekolicinom huligana spašavali bijegom ili skokom u more. Zaista, bio je to ružan događaj, za svaku osudu i nedostojan jedne srednjoeuropske, mediteranske države, nakon kojeg je srbijanski predsjednik i bivši učenik ratnog zločinca, Vojislava Šešelja, Aleksandar Vučić, rekao kako se tako nešto nikad ne bi moglo dogoditi u Srbiji, a neki hrvatski mediji takvu konstataciju bivšeg radikala bezrezervno prihvatili.
Nažalost, prihvatio ju je i legendarni bivši srpski nogometaš, Dušan Dule Savić, koji je gostovao u emisiji Upitnik Radio televizije Srbije, televizije koja je zapravo glasilo velikosrpskog režima Aleksandra Vučića.
Savić je, između ostaloga, u moru teških i neistinitih optužbi te nekontroliranih rečenica izljeva bijesa, da ne kažemo govora mržnje, rekao: ‘‘Mi bismo sami sebe trebali više poštovati da nam se ovo ne bi događalo. Imamo milijun primjera proteklih dana i mjeseci. Veće samopoštovanje bi spriječilo ovakve situacije. Sjetite se kad je predsjednik bio u Bosni pa jedva izbjegao linč. Onda je on pozvao njihovog predsjednika ovdje da igraju šah. Do dan danas se ne zna ko ga je napao.
Ja jesam da se međusobno poštujemo, ali koliko poštuješ ti mene, i ja ću tebe. Ti mene ako ne poštuješ, ja nemam što raditi s tobom. Ne daj, Bože, da se igra regionalna liga u nogometu, bilo bi stalno ovoga.
Moramo im pomoći da ozdrave, nažalost. Ja bih volio da smo mi dobri susjedi. Kada bi oni bili deseti dio prema nama iskreni onoliko koliko smo mi prema njima, ovdje bi se moglo normalno natjecati. Međutim, nema lijeka… Podsjetio bih na povijest i natpis s protestantske katedrale u Magdeburgu: ”Sačuvaj nas, Bože, kuge, gladi i Hrvata. Oni su još u 17. stoljeću počinili stravične zločine, a mi sada treba da im pomognemo…”, poručio je Duško Savić, koji je, naravno, kao i mnogi drugi, zaboravio što sve događalo ne ”samo” tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, nego i puno kasnije.
Podsjetimo, hrvatski reprezentativci u kajaku i kanuu nemaju se razloga sjećati po dobrom Europskog juniorskog prvenstva u Srbiji kada su fizički napadnuti samo zbog činjenice da dolaze iz Hrvatske. Policija je reagirala vrlo brzo i spriječila realni pogubni scenarij. Cijeli je događaju hrvatskoj i srpskoj javnosti imao skroman odjek, ni blizu nije dobio pozornost kakvu je dobio incident u Splitu.
”Imao sam čast nositi hrvatsku trobojnicu. Kad smo prolazili pokraj terasa jednog kafića, jedan je čovjek ustao i počeo nas gađati staklenim čašama. Mene je jedna pogodila malo ispod kuka pa sam završio u bolnici na šivanju”, kazao je tada za Večernji list Varaždinac Matej Herkov, koji je poslije bolničke intervencije pušten u tabor reprezentacije s tri šava… Dogodilo se to prije devet godina.
Otac Mateja Herkova, Robert, inače invalid Domovinskog rata, bio je u šoku i da Matej nije inzistirao da se incident prikrije, dojurio bi u Kraljevo po njega. ”Da su mi prije javili, odmah bih sjeo u automobil i otišao u Kraljevo. Znam da je Matej htio izbjeći roditeljsku brigu i nastupiti za reprezentaciju”, ogorčen je bio otac mladog hrvatskog sportaša, pisao je tada Večernji list.
Ovo je, nažalost, tek jedan od primjera, ima ih jako puno.
