Hrvatska tenisačica Ana Konjuh suočila se s brojnim problemima u svojoj karijeru, posebno s mukama s desnom rukom. Terapije joj nisu pomogle da ukloni bol u laktu koja se javljala u svakom meču nakon tri-četiri odigrana gema.
Sada je odlučila podijeliti svoju priču:
“Još od svoje 12. godine sjećam se kako sam uvijek igrala s nekom vrstom boli u laktu. Da bih nastavila karijeru, uzimala sam lijekove protiv bolova, sve dok jedan liječnik nije predložio operaciju. Nakon što sam uspješno završila juniorsku karijeru sa 16 godina, morala sam odgoditi profesionalno bavljenje sportom zbog rehabilitacije. Prošlo je dobro i bila sam bez bolova tri i pol godine.
U međuvremenu su me sustigle i druge ozljede poput hernije diska u leđima i iskrivljenoga gležnja. To nije ni blizu problema s kojima se morala suočiti moja sestra. Imala je neku vrstu upale mozga i liječnici nisu bili sigurni hoće li se izvući, ali dogodilo se čudo te se oporavila. Tijekom cijeloga tog perioda tenis mi je davao snage za dalje. Nisam imala pojma da moji problemi s laktom zapravo tek počinju.
Bila sam među top 20 tenisačica u 2017. godini, a stvari su se razvijale možda i predobro. Probudila sam se jednoga jutra tijekom turnira u Kanadi i nisam mogla ispružiti desnu ruku. Nakon povratka kući saznala sam da moram ići na još jednu operaciju. Moja me pozitiva održavala tijekom rehabilitacije i nakon duge predsezone napokon sam bila spremna za igru. Ovoga puta bio je potreban samo jedan meč da bih opet osjetila bol. Slijedio je oporavak dug punih šest tjedana.
Nisam se namjeravala prepustiti pa sam odlučila potražiti najboljeg mogućeg liječnika. Tako sam završila u SAD-u. Nakon još jedne velike neizvjesnosti probudila sam se poslije treće velike operacije da bih otkrila kako ništa nisu našli te da se radilo samo o još jednom čišćenju.
Mjeseci napornoga rada vratili su me na mjesto odakle sam bila spremna započeti sezonu 2018. godine. Uzela sam šest mjeseci odmora od tenisa kako bih mu dala maksimalno vrijeme za oporavak.
Sada, 2019. godine, isprobavam različite rekete, žicu i tehniku. Osjećala sam se bespomoćno što mi ovaj sport, kojemu sam posvetila život, stvara tolike probleme. Da ne volim toliko udarati tu žutu lopticu, odavno bih odustala. No, rekla sam si da sama sebi dajem još jednu šansu.
Moja četvrta i posljednja operacija, duga dva i pol sata, bila je rekonstrukcija ulnarnog ligamenta. Imam oko 70 % šanse za oporavak i dat ću sve od sebe. Postavila sam si taj cilj u svojoj glavi i ne prihvaćam nikakav drugi ishod.”, zaključila je Ana svoju dirljivu priču.”