Hrvatska tenisačica kojoj su karijeru obilježile ozljede progovorila o svojim problemima: ‘Dat ću sve od sebe za povratak’

Foto: fah

Hrvatska tenisačica Ana Konjuh suočila se s brojnim problemima u svojoj karijeru, posebno s mukama s desnom rukom. Terapije joj nisu pomogle da ukloni bol u laktu koja se javljala u svakom meču nakon tri-četiri odigrana gema.

Sada je odlučila podijeliti svoju priču:

“Još od svoje 12. godine sjećam se kako sam uvijek igrala s nekom vrstom boli u laktu. Da bih nastavila karijeru, uzimala sam lijekove protiv bolova, sve dok jedan liječnik nije predložio operaciju. Nakon što sam uspješno završila juniorsku karijeru sa 16 godina, morala sam odgoditi profesionalno bavljenje sportom zbog rehabilitacije. Prošlo je dobro i bila sam bez bolova tri i pol godine.

U međuvremenu su me sustigle i druge ozljede poput hernije diska u leđima i iskrivljenoga gležnja. To nije ni blizu problema s kojima se morala suočiti moja sestra. Imala je neku vrstu upale mozga i liječnici nisu bili sigurni hoće li se izvući, ali dogodilo se čudo te se oporavila. Tijekom cijeloga tog perioda tenis mi je davao snage za dalje. Nisam imala pojma da moji problemi s laktom zapravo tek počinju.

Bila sam među top 20 tenisačica u 2017. godini, a stvari su se razvijale možda i predobro. Probudila sam se jednoga jutra tijekom turnira u Kanadi i nisam mogla ispružiti desnu ruku. Nakon povratka kući saznala sam da moram ići na još jednu operaciju. Moja me pozitiva održavala tijekom rehabilitacije i nakon duge predsezone napokon sam bila spremna za igru. Ovoga puta bio je potreban samo jedan meč da bih opet osjetila bol. Slijedio je oporavak dug punih šest tjedana.

Nisam se namjeravala prepustiti pa sam odlučila potražiti najboljeg mogućeg liječnika. Tako sam završila u SAD-u. Nakon još jedne velike neizvjesnosti probudila sam se poslije treće velike operacije da bih otkrila kako ništa nisu našli te da se radilo samo o još jednom čišćenju.

Mjeseci napornoga rada vratili su me na mjesto odakle sam bila spremna započeti sezonu 2018. godine. Uzela sam šest mjeseci odmora od tenisa kako bih mu dala maksimalno vrijeme za oporavak.
Sada, 2019. godine, isprobavam različite rekete, žicu i tehniku. Osjećala sam se bespomoćno što mi ovaj sport, kojemu sam posvetila život, stvara tolike probleme. Da ne volim toliko udarati tu žutu lopticu, odavno bih odustala. No, rekla sam si da sama sebi dajem još jednu šansu.

Moja četvrta i posljednja operacija, duga dva i pol sata, bila je rekonstrukcija ulnarnog ligamenta. Imam oko 70 % šanse za oporavak i dat ću sve od sebe. Postavila sam si taj cilj u svojoj glavi i ne prihvaćam nikakav drugi ishod.”, zaključila je Ana svoju dirljivu priču.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

X @behindtheracquet “Ever since I was 12 I remember playing tennis with some kind of pain in my elbow. In order to continue my career I was taking painkillers until one doctor suggested surgery. After finishing a successful junior career at 16, I had to put my professional career on hold for rehab. It went well and I was pain free for 3.5 years. Other injuries were holding me back in the meantime, such as a herniated disc in my back and a twisted ankle. These were nowhere near the problems my sister faced. She had some kind of brain inflammation where they weren’t sure if she would pull through, but with a miracle she did. During this difficult time tennis kept me going. Little did I know the problems with my elbow were just starting. I was at a career high of 20 in the world in 2017 and maybe things were going too well. I woke up one morning during a tournament in Canada and couldn’t extend my right arm. After returning home, I found out I needed another surgery where they would shave the bone down and clean the joint. My positivity kept me going through rehab and after a long preseason I was ready to play. This time it only took one match to feel pain. I was forced to rest for six weeks after finding three stress reactions. I was not going to settle any longer and searched for the best doctor I could and ended up in the US. There was still uncertainty and I woke up after my third surgery to find out that they found nothing major and it was just another cleaning. Months of hard work got me back to where I was ready to start the clay and grass season in 2018. Only four matches in it was back. I took six months off from tennis to give it maximum time to recover. Now in 2019, I am trying every possible racquet, string and technique. I felt helpless that this sport, to which I dedicated my life to, is giving me all these problems. If I didn’t love hitting this yellow ball so much I would’ve quit a long time ago but I told myself give yourself one more chance. My fourth and final surgery, 2.5 hours long, ulnar ligament reconstruction. I have about 70% chance of returning but I am going for it. I have this goal set in my mind and I’m not accepting any other outcome”

Objavu dijeli Ana Konjuh (@anakonjuh)

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr