Jozu Hećimovića iz Gospića niti ranjavanje u ratu, niti gubitak kuka nije spriječilo da iziđe na start trkačke staze i da sudjeluje u utrkama trčeći sa štakama.
“Jednostavno, nisam prihvatio da zbog umjetnog kuka moram prestati trčati. I našao sam rješenje”, rekao je za Sportske novosti. On je nakon operacije desnog kuka u veljači 2015. do danas istrčao više od 20 različitih cestovnih utrka.
” Prvu utrku, laganu, na 3 kilometra, imao sam samo tri mjeseca nakon operacije. Trčao sam sa štakama, skakutao, ali vidio sam da mi to dobro ide”, poručio je.
“Mene ni ranjavanje u ratu nije uništilo, pa neće ni ovaj kuk. Velika mi je želja ove godine istrčati maratonski “Grand Slam”. Istrčati četiri maratona u limitu tih utrka. Plitvice, Zagreb i Ljubljanu sam uspio, još mi ostaje samo maraton u Crikvenici u prosincu”, kaže on. Još je najzanimljivija činjenica da unatoč tome što trči sa štakama ni na jednoj utrci nije bio posljednji.
“Bilo je svakakvih komentara. Jednostavno, čuješ dok trčiš što ljudi govore o tebi. Neki su mi se smijali, neki kažu da sam neubrojiv, neki samo čudno gledaju, ali puno više je onih kojima sam inspiracija, motiv da i oni svoj hendikep ili invaliditet shvate drukčije. Mnogi se šokiraju kad vide koliko ja to dugo izdržim na štakama jer ja sam maratone trčao za 4;30 ili 4;40. Ponavljam, u limitu utrka, a to mi je najvažnije”, poručuje s osmijehom.
Snagu za svoje nastupe Joso pronalazi u šumskim stazama kraj rijeke Like, a na mjestu kojim prolazi nalazi se spomenik. Naime, zrakoplov JNA- na tom je mjestu raketirao grupicu hrvatskih branitelja među kojima je bio i Joso. U tom je napadu teško ranjen, ali nikada nije odustao.
