Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić, trenutačno šesti igrač svijeta, nakon pet setova te posebno sjajne igre u odlučujućem setu svladao je u četvrtfinalu Wimbledona neugodnog Gillesa Müllera, inače sjajnog igrača travnatih podloga. Pobjedom protiv Müllera Čilić je izborio svoje prvo polufinale najjačeg Grand Slam turnira na svijetu.
Koliko se zapravo Marin dobro osjeća na londonskoj travi najbolje svjedoči činjenica da je ovo četvrta godina zaredom kako se izborio za ulazak među osam najboljih u Wimbledonu. Naravno, ove 2017. otišao je korak dalje. Navijači hrvatskog tenisača vjeruju da Marin tu neće stati i kako će u polufinalu biti bolji od Amerikanca Sama Querryja, kojeg je već u dramatičnim mečevima pobjeđivao baš u Wimbledonu. Čilić je blagi favorit. Querry je prošao prvog tenisača svijeta Andy Murraya zahvaljujući i činjenici da je ovaj drugi dio meča igrao vidno ozlijeđen.
Kakvo bi to finale bilo Čilić – Federer!? Naime, bila bi to repriza prošlogodišnjeg sjajnog četvrtfinala kada je Hrvat izgubio iako je imao sve u svojim rukama, 2:0 u setovima, briljantnu igru i Švicarca naizgled na konopcima. Naravno, protiv Federera nikad nemate pravo na opuštanje, dovoljan je trenutak kako bi se srušilo sve ono što ste satima mukotrpno gradili. Naš tenisač je to osjetio na vlastitoj koži.
No, vratimo se Čilićevom prvom polufinalu Wimbledona u karijeri. Ako govorimo o hrvatskim tenisačima od samostalnosti naše države do danas Čilić nije jedini Hrvat koji se probio do polufinala najjačeg i najstarijeg Grand Slam turnira. Čak šest puta to je uspjelo Goranu Ivaniševiću, koji je igrao i četiri finala, da bi nakon epske borbe 2001. godine svladao Patricka Raftera za svoj prvi i jedini Grand Slam, za svoj najdraži Wimbledon. Goran je tada imao 30 godina. Nažalost, Goran ni blizu na ostalim grand slam turnirima nije bio tako uspješan kao u Wimbledonu. Naime, Ivanišević je igrao tek jedno polufinale US Opena, bilo je to 1996. godine te tri četvrtfinala Australian Opena, uključujući i ono sa 17 godina, kad je šokirao teniski svijet te tri četvrtfinala Roland Garrosa. Zasad Ivanišević ima pet osvojenih turnira više od Marina, ukupno gledajući.
Možda i najveći talent hrvatskog tenisa svih vremena, Mario Ančić, također je jedan od hrvatskih igrača koji je osjetio slast igranja u polufinalu Wimbledona, bilo je to 2004. godine. Nažalost, zbog bolesti rano je otišao u tenisku mirovinu. Iste je godine Mario zajedno s Ljubičićem osvojio broncu na Olimpijskim igrama u Ateni. Kad smo kod Olimpijskih igara recimo kako i Ivanišević ima Olimpijsku medalju, čak dvije, obje bronce u Barceloni 1992. Drugim riječima, Čiliću nedostaje Olimpijska medalja te još poneki bljesak na Grand Slam turnirima, za definitivno potvrdu kako se radi o najboljem hrvatskom tenisaču ne samo zadnjih 15-tak godina nego u čitavoj hrvatskoj teniskoj povijesti. Ne, nije pretjerano tako nešto već sad zaključiti.
Spomenuli smo Ivana Ljubičića? Korektno je također spomenuti da je Ivan bio polufinalist jednog Grand Slama, radi se, naravno, o Roland Garrosu 2006. Ljubičić je bio sjajni tenisač, odlično je igrao na turnirima iz Masters serije, međutim, na Grand Slam turnirima mu baš i nije išlo. No, zato mu Davis Cup osvojen s Hrvatskom ostaje kako velika i najveća utjeha.
Iz ovog se jasno vidi da ntko osim Marina Čilića, kad su hrvatski tenisači u pitanju, nije igrao tri polufinala na tri različita Grand Slam turnira, dakle, na tri različite podloge. Čilić je bio polufinalist Australije 2010., dva puta u polufinalu US Opena, posljednjeg Grand Slam turnira sezone, spomenuti turnir je i osvojio prije tri godine. Sutra Marin igra prvo polufinale Wimbledona…
Statistika nerijetko skriva punu istinu, no, kad je sport u pitanju ona je gotovo uvijek neumoljiva. Rezultati su ti koji se pamte…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
