Bivši hrvatski košarkaški reprezentativac Dino Rađa bio je poseban gost kontroverznog bivšeg vođe Zabranjenog pušenja, Neleta Karajlića. Radilo se o koncertu na Beer Festu u Beogradu. Hrvatski mediji već poslovično na svoj način prenose ovu vijest skrivajući punu istinu o ”legendarnom glazbeniku”, koji je prema pisanju dijela bosansko – hercegovačkih medija podržavao zločinački režim Slobodana Miloševića, kao i ratnog zločinca Radovana Karadžića, jednog od najodgovornijih srpskih ratnih zločinaca za višegodišnju opsadu Sarajeva. Sarajeva u kojem je kao Nenad Janković 1962. godine rođen Karajlić.
Tako hrvatski mediji, možemo zapravo raspravljati koliko se radi o hrvatskim medijima s obzirom na brojne izvore financija iz kojih se jednim dijelom financiraju, navode kako su beogradsku publiku oduševili stari hitovi Zabranjenog pušenja, a ”ovacije je dobio Dino Rađa”, koji se tijekom pjesme Zenica Blues popeo na pozornicu i pratio Karajlića na gitari.
Beogradska publika pozdravila je sve to ovacijama!? Posve normalno za beogradsku publiku, naime, beogradska publika vrlo dobro zna tko je Karajlić i zašto ga dočekuje ovacijama. Zna li to i Dino Rađa, bivši hrvatski reprezentativac?
Je li Dino Rađa čuo za najveći ”hit” Neleta Karajlića ”Ko ne voli Radovana ne video Đurđevdana”? Dakako, radi se o Radovanu Karadžiću. Početkom velikosrpske agresije na BiH i početkom opsade Sarajeva Karajlić odlazi iz rodnog grada, proglašava se izbjeglicom, i bježi u glavni grad države odakle je i krenula agresija – Beograd, baš poput Emira Kusturice i nekih drugih Sarajlija, koji su kasnije svoju podršku velikosrpskoj politici pokušali prodati kao podršku Jugoslaviji, iako je zapravo tada Jugoslavija bila Srbija i Slobodan Milošević.
Svojedobno je tvrdio kako je iz Sarajeva otišao jer je bio ”izložen linču”, a onda se korigirao i rekao da to nikad nije kazao već da je iz Sarajeva PROTJERAN kao ”čovjek koji je imao drugačije mišljenje.” O čemu? Kakvo se drugačije mišljenje o opsadi Sarajeva moglo imati 1992.?
Je li Karajlić vrhunski glazbenik ili nije, manje je bitno, a s obzirom na činjenicu da se neke stvari jednostavno ne smiju i ne mogu zaboraviti. Uostalom, danas dio medija i političara, poput IDS-ovca Ivana Jakovčića, napadaju, vrijeđaju Marka Perkovića Thompsona, zabranjujući mu pjevanje, iako se radi o hrvatskom branitelju, koji pod opsadom nikada nije držao tuđe gradove niti je ratovao na tuđem tlu, dok istovremeno Karajlića, Bajagu i slične proglašavaju legendama neupitnog ugleda.
Zar to nije sramota koja se događa i zahvaljujući šutnji aktualne vlasti, koja samo nastavlja s istom politikom kakvu je provodio SDP Zorana Milanovića? Na neki način možemo govoriti o prešutnoj koaliciji Plenkovićevog HDZ-a i SDP-a.
