Poznati Srbin o napuštanju Hrvatske: Gledao sam roditelje kako ostavljaju sve za što su radili

Foto: snimka zaslona

Ponajbolji srpski košarkaš svih vremena ispričao je u Knuckleheads Podcastu neke detalje o napuštanju rodne Hrvatske. Riječ je o o poznatom Srbinu Predragu Stojakoviću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Požegi je odrastao i živio do 14. godine te je počeo trenirati košarku. Sam kaže kako ozbiljne karijere vjerojatno ne bi bilo da se nije dogodio Domovinski rat, zbog kojega kaže da su on i njegova obitelj bili natjerani preseliti se u Beograd. Tamo je počeo trenirati u Crvenoj zvezdi, a već sa 16 godina završio je u grčkom PAOK-u.

“Odrastao sam u zemlji koja se zvala Jugoslavija, multietničkoj. Moja obitelj i ja bili smo Srbi koji su živjeli u Hrvatskoj. Igrao sam košarku rekreativno u školi. Kad sam bio osmi razred, počeo je rat, pa sam s obitelji bio natjeran ostaviti sve iza sebe i preseliti se u Srbiju, u Beograd.

Tu je sve i počelo, bio je jedan trener iz Crvene zvezde koji me zvao. Rekao je da ima prijatelja iz vojske koji me je vidio kako igram i da mi želi pružiti priliku. Imao sam 14 i bio sam visok, iako nisam imao vještine osim koordinacije. To mi je bio prvi ozbiljan kontakt s košarkom, trenirali smo svaki dan i kliknulo je”, ispričao je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Roditelji su ostavili sve na čemu su radili cijelog života”

“Košarka mi je bila izlaz, pomogla da pronađem nešto pozitivno u životu. Gledao sam roditelje kako napuštaju sve iza sebe i muče se, ostavljaju sve na čemu su radili cijelog života. I danas mislim o tome, da rata nije bilo, ne znam bih li igrao košarku. Odrastao sam u malom mjestu od 20 tisuća ljudi, jedini sport koji smo igrali bio je u školi. Vjerojatno bih nastavio koracima svojih roditelja, radio što i oni, na njivi ili farmi.

Život je nepredvidiv kao i ono s čim se svaki dan susrećemo. Ovo je blagoslov, našao sam izlaz i fokusirao se na košarku. Sretan sam što sam imao trenera koji je učitelj i mentor, pa me je naučio osnovama igre i otključao me, izazvao domino-efekt. Za jednu godinu postao sam najbolji igrač u državi, za samo jednu godinu.”

Kad već spominje što su njegovi roditelji ostavili, zašto ne spomene genocid u Vukovaru, Škabrnji, Srebrenici, genocid koji su počinile srpski zločinci, među njima i neki osuđeni u Haagu, iako ih, većina, nažalost, nije osuđena za agresiju na Hrvatsku, BiH…?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.