Šef sudačke komisije Bruno Marić podnio je ostavku, nakon čega su priopćenjima reagirali svi klubovi Prve HNL, gotovo unisono, te su se ogradili od čitavog meteža nastalog nakon što su u javnost procurile snimke iz VAR sobe. Ukratko, ogradili su se od Hajdukove akcije koja je, po njima, imala za cilj izvršiti pritisak na suce. Reagirao je i Hajduk i to odgovorom jednom radikalnom lijevom portalu. Ukratko, njihova je poruka, sve što smo smislili to smo i mislili, dakle ništa.
> Bruno Marić podnio ostavku na mjesto šefa Sudačke komisije HNS-a!
Bruno Marić, naravno, trebao je i ranije otići. Kad nemate povjerenje svih klubova HNL-a, a povjerenje u tom poslu je najvažnije, nemate razloga ni ostati na toj poziciji. Ako ništa drugo, snimke iz VAR sobe otkrile su kako nije bilo nikakve namjere da se bilo koga ošteti, nije bilo nikakve urote, pa tako ni protiv Hajduka. Otkrilo se ono što smo i ranije znali, naši nogometni suci nisu na vrhunskoj razini, kvaliteta suđenja ne samo da nije porasla, naprotiv. O tome govori i rejting naših sudaca u Europi, naši suci ne sude najjača europska natjecanja, ne sude Svjetska prvenstva, Europska prvenstva, iako nam je reprezentacija jedna od najjačih na svijetu.
Hoće li se išta promijeniti?
I što sad? Čitav ovaj cirkus zapravo nizašto, niti će se suđenje popraviti, niti će komunikacija u VAR sobi, koja je jednim dijelom i vulgarna, promijeniti. Ne možete preko noći od naših sudaca stvoriti Pierre Luigia Colinu jer jednostavno, zasad, takvih kapaciteta nema. Hoće li ono što je najvažnije, nogomet, dakle sport, ostaviti na miru jastrebovi koji oko njega oblijeću isključivo iz svojih političkih maštarija. Hoće li završnicu jednog neizvjesnog prvenstva ostaviti na miru ili će nam najpopularniji sport i dalje ostati politička arena u kojoj će sve biti važno osim nogometa, u koji se, što je posebno tragikomično, svi akteri ovog cirkusa zaklinju. Hoće li profinjeni osjećaj za pravdu uglednog odvjetnika, narodnog tribuna hajdučkog baluna Ljube Pavasović-Viskovića biti zadovoljen ovakvim raspletom? Hoće li se oni koji vode ‘narodni klub’ napokon zapitati zašto su svi drugi na suprotnoj strani?
Hoće li ono što je najvažnije za navijače Hajduka, a što je zamagljeno ovom lakrdijom, igra kultnog hrvatskog kluba iz Splita, igra koja bi trebala dovesti do toliko željenog naslova prvaka, napokon izgledati kao da Hajduk ozbiljno misli doći do titule? I na to je odgovor negativan. Naime, Hajduk na terenu ne izgleda kao šampionska momčad. Usprkos opjevanom zimskom prijelaznom roku, potrošilo se dosta, a zasad se nije dobilo ono što se očekivalo ne ide i na silu neće ići.
Hajduk na terenu
Posljednjih dana govorilo se o svemu osim o onome što je u sportu najvažnije, o igri, a ona daje rezultat i to je pitanje za trenera Mislava Karoglana, kao i za one koji godinama kormilare Hajdukom i isto tako godinama puno obećavaju, a navijačima osim halabuke, dernjave, kuknjave ne daju puno. Jasno je tko vodi klub koji je ispisao povijest hrvatskog nogometa osvajanjem prvog prvenstva slobodne Hrvatske. Puno se buke diglo oko utakmice u Varaždinu, a ako sve ostane po strani i usredotočimo se na sport, na nogometni travnjak, Hajduk je protiv daleko slabije momčadi izgledao tek kao prosječni prvoligaš. Igrajući s igračem više, gotovo 50 minuta, jedva da su stvorili jednu polupriliku. Hajduk je izgledao loše i u možda ključnoj utakmici. U derbiju protiv Rijeke na početku proljetne sezone, i tu je utakmicu izgubio, čisto, bez VAR sobe, bez Marića, bez Kustića…
> Marić: Nezapamćeni pritisak, Hajduk nije oštećen
Hajduk i u utakmicama koje je pobjeđivao u nastavku sezone nije izgledao dobro. Protiv Varaždina, opet taj Varaždin, u Splitu u četvrtfinalu Kupa, samo su ih dobre vile u prvom poluvremenu spasile i dvije prečke od novog šoka. Takvih primjera nažalost po navijače Hajduka ima previše. I vrijeme je da se pomete u svom dvorištu. Samo činjenica da je Dinamo, barem dosad, izgledao loše još uvijek Hajduk drži u igri za naslov prvaka. Ali ta činjenica adut je Hajduka. Splićani imaju sve u svojim rukama. Dinamo im dolazi na noge, idu u Rijeku, ali su u Rijeci znali pobjeđivati, potrebno je tek spustiti se na nogometni teren, a jastrebove s početka priče ostaviti da lete dok sami ne slome krila.
Nažalost ovih dana umjesto o prekrasnim pogocima na našim nogometnim terenima, kakvih rijetko viđamo i u puno jačim ligama, golovima Sigura, Krovinovića, Galešića raspreda se o teorijama zavjere, urote. Kad je to teorija zavjere postala dio mainstreama u medijima koji su također imali prljavu ulogu u svemu tome kod onih koji navodno preziru takve teorije i sve neistomišljenike nazivaju ravnozemljašima.