Prošlo je 15 godina: Hrvatska na današnji dan osvojila svoje prvo i jedino svjetsko zlato u rukometu

Prije punih 15 godina generacija rukometaša odvela je Hrvatsku na sam vrh. Prisjetili su se toga i na Facebook stranici “Rukomet je samo iluzija”.

“[BILO JEDNOM U PORTUGALU…] Kad danas, točno 15 godina poslije razbucavanja Nijemaca u finalu, priča s Linom Červarom ode na Portugal, u potpisu stoji samo jedna rečenica:
– Znaš što, o toj momčadi trebalo bi snimiti film!
Zasad je naš Lino snimao samo reklame, ali nikad nije kasno ni za film. Za ispričati jednu sportsku priču koja ostaje za vječnost. Znate ono, godinu prije zadnji u Europi, Ivano Balić zajebavao se po hotelu sa zastavom na pola koplja, a onda dođu u Portugal… I pokore svijet sa stilom. Onaj šamar od argentinske ruke probudio je inat koji je samo ova generacija imala. Generacija klinaca, neafirmiranih igrača, zaboravljenih i unaprijed otpisanih. A opet, generacija velikih, najvećih pobjednika.
Prošlo je, dakle, 15 godina, taman dovoljno da se oprosti i posljednji dio one ikonske gusjenice. S Igorom Vorijem odlazi i “klasa Portugal”, ali uspomena će ostati. Na pobjede, na šarm, na duh koji imaju samo posebne momčadi. U kojima se čak i izbornika uzme u đir.
– Nazvali smo mu jedanput Sprdafon. I sjedimo mi za večerom, zvoni mu mobitel i automat mu govori da su mu dovezli kamion drva ispred kuće, da ih nemaju gdje istovariti. Mi gledamo sa strane, hoće li se posvađati s automatom, a on kulerski kaže: ‘Ma istovari gdje god hoćeš, boli me briga, gladan sam, a upravo večeram’. I spusti slušalicu – ispričao je jednom Nikša Kaleb, jedan od omiljenih portugalskih junaka.
Nego, portugalski junaci, gdje ste danas?
Kina, prvi vicmaher generacije, bacio se u podvodni ribolov i špediciju. Crvenkosi luđak Šola se nakon Katara posvetio Dubravi i golmanima reprezentacije, kao špricer hladni Matošević trenira Mornar iz Crikvenice, a skulirani Kelentrić u Zagrebu. Krila Šprem i Džomba glume u vlastitoj verziji Muppet Showa na RTL televizoru, a Dominiković se uključuje u eter kad oni ispričaju svoje. I pomaže Šoli u Dubravi.
Vječno drugi Zrnić, sad već u bojama Jadranke Kosor, i dalje neumorno trpa s desnog krila u Nexeu, nekad ubojiti lijevi vanjski Valčić brani Zagreb, zadnji put pucao je po golu debelo u prošlom desetljeću, a haubica Lacković rukometni je gastarbajter u Njemačkoj. Ne posustaje ni Sulić, ni neće tako brzo, eno ga na putu za Poljsku, kad ga već godinama nema u reprezentaciji. Jović vrijeme provodi po kancelarijama Zagreba, pivot postao direktor, kapetan Goluža osvaja Slovačku, a za trenera uči i student Špoljarić, na trećoj godini faksa je čovjek…
I na kraju, njih dvojica. Pero i Ivano. Ivano i Pero. Svi su bili važni, veliki, zaslužni, ali da nije bilo ove dvojice… Prvi tek otkriveni genij, drugi jedini na desnom vanjskom, spreman na “peglanje” svih 60 minuta, u svakoj utakmici. Eno ih u Splitu, maknuli su ih iz reprezentacije pa se bave odgojem djece, novih rukometnih zvijezda. I, ovako na prvu, ide im ludilo. A te zime 2003. takvi su bili svi. Totalno ludilo. #samoiluzija #samojako #portugal2003″, stoji u objavi.

Izvor: narod.hr