Bivši legendarni crnogorski rukometaš Veselin Vujović, komentirao je furiozan nastup Hrvatske protiv aktualnog europskog prvaka i pobjedu u polufinalu SP-a. Učinio je to za radikalan ljevičarski portal i zaključio kako hrvatski rukomet pripada staroj ‘jugo školi’ rukometa.
Sjajna Hrvatska i inspiracija radikalnog ljevičarskog portala
Hrvatska rukometna reprezentacija sjajnom igrom, poglavito u obrani, svladala je donedavno za nas teško pobjedive Francuze u polufinalu Svjetskog prvenstva 31:28. Time se poslije 16 godina plasirala u finale. Kako je malo tko vjerovao u takav preporod Hrvatske, a pogotovo zbog činjenice što nas pet godina zapravo nije bilo nigdje, dakako mislimo na završnice velikih turnira, tako je i slavlje Hrvata bilo daleko veće. Slavilo se diljem naše zemlje, a poglavito je spektakularno bilo u zagrebačkoj Areni tijekom i nakon utakmica hrvatskih rukometaša na putu prema finalu.
> Crnogorac Vujović: Nije mi se svidjelo kako je Hrvatska igrala, više mi se svidjela Crna Gora
Ukratko, slavila je cijela Hrvatska, da bi se kroz turnir kao svojevrsna himna hrvatskih rukometaša promovirala Thompsonova uspješnica “Ako ne znaš što je bilo”. Arena je sa svojim sportskim herojima slavila hrvatske pobjede i povratak u sam sportski vrh. Dakako, takve velebne pobjede Hrvatske prate i sitne ili one nešto malo veće provokacije. A koje uvijek imaju svoju bazu u dijelu hrvatskih medija koji su zapravo mediji kakve su Amerikanci odbacili na nedavnim predsjedničkim izborima. I to kada je furioznom pobjedom Donalda Trumpa završila, ili se barem tako čini, svijetu prijeteća era radikalne ljevice. Naime, za jedan radikalni ljevičarski portal u Hrvatskoj, koji voli inspiraciju tražiti na istoku, a zaradu na zapadu, jer se ipak tamo puno bolje plaća, bivši legendarni crnogorski rukometaš Veselin Vujović, komentirao je furiozan nastup Hrvatske protiv aktualnog europskog prvaka i pobjedu u polufinalu SP-a.
Vujović se deklarira kao Jugoslaven i ima teoriju o ‘jugo školi’ rukometa
Spomenimo usput jednu činjenicu, a koju je na sebi svojstven način protumačila jugo-ljevica u Hrvatskoj. Iako neki tvrde da je Veselin Vujović bio u nekoliko navrata kandidat za hrvatskog rukometnog izbornika, to nije posve točno. Vujović je bio kandidat nekih ljevičarskih medija za izbornika hrvatske reprezentacije, ali nikako i ozbiljan i stvarni kandidat za izborničku funkciju. Niti bi većina navijača takvo što prihvatila. U više navrata, Vujović, inače navijač Crvene Zvezde, ali i bivši trener Zagreba, se deklarirao kao Jugoslaven. Takvo nešto ne postoji. Prije ćete za koju godinu naći stanovnike Marsa nego što ćete upoznati stanovnike Jugoslavije. Kad biologija odradi svoje, ali i kad Elon Musk odradi svoj dio posla.
Crni humor na stranu, Vujović je kao bivši jugoslavenski reprezentativac, a očito iz te perspektive, zaključio kako hrvatski rukomet pripada staroj ‘jugo školi’ rukometa. Kakva bi to bila stara ‘jugoslavenska škola’ rukometa? Gdje su danas rukometne reprezentacije bivše Jugoslavije, a posebno gdje je danas rukometna reprezentacija Srbije? Beograd je bio glavni grad te tvorevine, a valjda i centar takve imaginarne rukometne škole? Uz poneki bljesak koji samo potvrđuje pravilo, Srbija u rukometu ne predstavlja gotovo ništa. No, zato je Slovenija pri vrhu, iako ni Slovenci nisu ni blizu uspjesima kakve je osvojila Hrvatska od svoje samostalnosti. Ostale reprezentacije država nastale raspadom bivše Jugoslavije, da se nitko ne uvrijedi, jedva da treba i spomenuti.
Hrvatski sport eksplodirao nakon oslobođenja ‘bratskog zagrljaja’
Jugoslavija je trajala zajedno zahvaljujući totalitarnom režimu i diktaturi ponajprije jednog čovjeka i jedne partije. S vremenom je živjela s predrasudama i kroz predrasude. Pa su tako primjerice Slovenci bili predodređeni da budu skijaši. U komunističkoj Jugoslaviji nemoguće se sjetiti skijaša koji bi bio iz neke druge republike, a da nije iz Slovenije. I to opet nije ‘jugoslavenska škola’ skijanja nego isključivo slovenska. Bojan Križaj, Mateja Svet, Jure Franko, Veronika Šarec… ništa ne duguju tzv. jugoslavenskom sportu i ‘jugoslavenskoj školi skijanja’. Naime, Slovenci su imali u Jugoslaviji i imaju i danas, nekad više nekad manje, sjajne skijaše i skijašice. Ali nisu u pitanju samo skijaši i skijašice, u Sloveniji se igra i nogomet, košarka… a spomenuli smo rukomet.
> Veselin Vujović: Jugoslaven sam. I danas kada čujem himnu ‘Hej Sloveni’ prođu me trnci
S Hrvatskom je isti slučaj. Tek kad se raspala Jugoslavija i kad smo se oslobodili ‘bratskog zagrljaja’ hrvatski sportski izričaj u potpunosti je eksplodirao. Misli li tko da bi do izražaja u Jugoslaviji došli Janica i Ivica Kostelić, ako je Slovencima ‘dano’ skijanje? Da bi do punog izražaja došli Zrinka Ljutić, Leona Popović, Filip Zubčić…? Isti je slučaj i s rukometašima, nogometašima, vaterpolistima. Svako podneblje očito ubire plodove svog rada, a hrvatski sportski talent i hrvatska rukometna, nogometna, vaterpolska… škola iza sebe ima takve rezultate da komentar nije potreban. Naime, kad bi postojala ‘jugo škola’ rukometa onda bi smrću Jugoslavije umro i rukomet jer bi nestalo škole.
Vujović očigledno ne zna što je bilo – neka upita heroje
Na kraju, i srećom, s Jugoslavijom nikakve, pa ni biološke veze nema današnja generacija hrvatskih rukometaša, koji trenutačno briljiraju na Svjetskom prvenstvu i koji su već osigurali srebrnu medalji. Naime, samo su dvojica rukometaša rođena su u Jugoslaviji, a i oni su, kada se Jugoslavija raspadala, imali dvije godine. Govorimo o Igoru Karačiću i Domagoju Duvnjaku. Dvojici igrača koji su rođeni 1988. godine. Vujoviću, zar doista mislite da su oni polazili ‘jugoslavensku školu’ rukometa? I pitajte Duvnjaka što misli o Jugoslaviji i koliko je zapravo vaša izjava podcjenjivačka. Neće proći dugo vremena, a slične provokacije doći će i do Dagura Sigurdssona, koji je valjda zanat ispekao u Požarevcu, a trener i igrač postao u Metaloplastici iz Šapca.
Koliko god se neki trudili, i to se nažalost ponavlja, povezivati hrvatske sportske uspjehe i neuspjehe bivšom državom, takvima, bez obzira na sav medijski prostor koji dobivaju, ne polazi puno toga za rukom. Naime, dovoljno je poslušati kakve se pjesme pjevaju u Areni i kakve pjesme pjevaju, i na kakvim pjesmama inzistiraju hrvatski rukometaši. Kad se Hrvatska penje prema svjetskom vrha, bez obzira na sport, nema ni Aleksandre Prijović, ni ‘jugo pevaljke’ Lepe Brene. Drugim riječima, Vujoviću, ako ne znaš što je bilo upitaj heroje, a ne onaj ‘jugofašistički-ološ’ koji je iz Crne gore početkom 1991. razarao Dubrovnik. I to su bili polaznici ‘jugo škole’.
Tekst se nastavlja ispod oglasa