Ivan Rakitić u intervjuu za Tportal otkrio je kako mu je u Barceloni.
Znamo da biste vi htjeli ostati, ali kako razmišljaju u klubu?
Manje-više, otkad sam ovdje, uvijek se prezentira ista situacija i govori se o mom statusu. Sad mi je sve jasno, jer prije deset, petnaest dana razgovarali smo vrlo konkretno u klubu i dogovor je da nemamo o čemu razgovarati – imam ugovor (op.a., do ljeta 2022. godine) s Barcelonom, a to je klub u kojem želim biti i igrati. Također, u Barceloni kao gradu i mojoj ženi i djeci lijepo je živjeti, tako da nemam razloga razmišljati o drugim stvarima. Dobro sam trenirao ovih dana, dobro se osjećam i uvjeren sam da će Rakete biti još neko vrijeme u Barceloni.
Znamo da ni jednom igraču nije ugodno kada ne igra onoliko koliko misli da je zaslužio, a to se dogodilo i vama tijekom prvog dijela sezone. Je li vas zvao netko od suigrača iz reprezentacije, pružio podršku?
Naravno, prije svega nije lijepo kada ne igraš. Pogotovo kada ne razumiješ zašto je tako. I kada ti ne žele objasniti razloge. Prije svega je to problem. Naravno, ja poštujem ako se trener odluči za druge igrače. Zato i jesmo u momčadskom, a ne pojedinačnom sportu. Problem je bio u tome što mi nisu željeli niti znali objasniti razloge. To mi je bilo krivo. No zato sam imao podršku suigrača iz reprezentacije, izbornika Dalića, zbog čega mi je bilo još lakše podnositi sve to. I zbilja sam im svima zahvalan. Zbog svega toga osjećam se presretnim što ih imam uz sebe.
U jednom trenutku rekli ste da ne želite da vas čelnici Barcelone seljakaju kao vreću krumpira, to jest da ćete si sami naći klub ako trebate otići.
Time sam htio reći samo da se sa mnom može razgovarati oko svega. Jer nikad ništa ne želim na silu. Sve želim zaslužiti, neka sve bude onako kako treba biti. Jer uvijek idem poštenim putem, ništa ne skrivam. Mislim da sam time pokazao svoj karakter. Nikad neću imati problema s time ako sjednemo, popričamo, pronađemo zajedničko rješenje. Ja sam svoj ugovor potpisao sa željom da ga ispunim do kraja, ali ako to iz bilo kojeg razloga ne može biti ispunjeno ili netko drugi ima drugačija razmišljanja, samo treba sjesti i razgovarati. I to je bila moja jedina misao kada sam to rekao. No sada je sve to riješeno, pa sam miran i sretan. I treniram više nego ikad.
E sad, možda pitanje na koje vam nije jednostavno dati odgovor, jer navijači s jedne ili druge strane mogli bi se osjećati zakinuto – što vam je važnije, Barcelona ili Hrvatska?
Ne znam zašto bi mi to pitanje trebalo smetati, odnosno komplicirano dati odgovor na njega. Jako poštujem svoj klub, ali važnija mi je hrvatska reprezentacija. Naravno, svi mi pratimo ritam klubova kod njih dobivamo plaću. Ali naravno, prije svega mi je Hrvatska.
Jeste li, bez obzira na sve ove probleme zbog izolacije, korisno iskoristili vrijeme s kćerima i suprugom?
Da, naravno, jer inače mi igrači puno putujemo, tako da smo ovo vrijeme maksimalno iskoristili da se na neki način zabavimo, da budemo skupa. Iako je bilo i teških i neugodnih dana. Jer više od dva mjeseca uopće nismo smjeli izaći iz kuće. Ipak, na taj način smo se još više družili s djecom, a meni je to uvijek uživancija.
Znamo da govorite španjolski, ali jeste li možda suprugu i(li) kćeri naučili koju hrvatsku riječ?
Moja supruga čak dosta dobro govori hrvatski, a manje-više sve i razumije. Pogotovo kada je naše poznato društvo na okupu, kada se opusti, onda ga i govori. A djeca malo manje. Jer idu u francusku školu, u kojoj uče i francuski i engleski i njemački. Naravno, španjolski im je prvi jezik, ali znaju i puno hrvatskih riječi.
