Iako je nije dugo bilo u medijima, odlučila je podijeliti nekoliko vijesti vezanih za svoje planove. Također, prvi put izlazi u javnost s novim prezimenom. Riječ je o Sandri Elkasević ex Perković.
“Atletika je kraljica sportova i zasluženo smo Blanka i ja opravdavale taj naziv, i dalje držimo zajedno uvjerljivo prvo mjesto po broju titula. Iznimno sam sretna i ponosna što se sport u Hrvatskoj razvija iz godine u godinu, pogotovo u ženskim kategorijama. Već dugi niz godina postižemo vrhunske rezultate i u ostalim sportovima. Mi Hrvati smo borbeni i vatreni, pa je također logično da su naše cure najbolje u borilačkim sportovima”, rekla je Sandra.
Nakon samo jednog natjecanja bez odličja mnogi su skloni ustvrditi da je Sandrino vrijeme prošlo, no ona se time ne zamara. “Vrijeme će pokazati, a nagađanja prepuštam onima koji se time bave. Da sam ikad razmišljala o tuđim mišljenjima, nikad ne bih bila ovo što jesam jer ono što moj tim i ja radimo teško je i zamisliti, a kamoli ostvariti”, rekla je. Plan za ovu sezonu bio je odraditi pripreme izvan Zagreba i Hrvatske, negdje u toplijim krajevima.
“Nakon toliko godina treniranja u Hrvatskoj po svim vremenskim uvjetima – kiša, sunce, snijeg, vjetar – odlučili smo to promijeniti i tražiti samo lijepo vrijeme za trening, kako bih se lakše i bolje mogla posvetiti treningu jer tijelo najviše pati i dodatno se iscrpljuje na hladnoći i u neodgovarajućim uvjetima za trening. Olimpijske igre u Parizu te mjesec i pol dana ranije Europsko prvenstvo u Rimu moji su ciljevi za ovu godinu te sam od 1. siječnja pa sve do 15. rujna u svojevrsnoj karanteni radi ostvarivanja svog sna”, iskrena je Sandra.
Može li ponovno biti prva?
“Prošle sam godine bila jako blizu da napravim čudo te sam u tom zanosu i napravila korak previše. Želje i ciljevi uvijek su isti, ali idemo korak po korak. Znam samo da će se u Parizu za ono što ja želim morati jako daleko bacati, na razini Londona 2012. i Rija 2016. i vidjet ćemo koja će od nas upravo to tamo i ostvariti. Spomenutih 70 metara velika je brojka, to je nešto što prije mog dolaska nitko nije bacio 30 godina. Uvijek se taj rezultat mora poštovati i ne smije se olako shvaćati”, istaknula je.
Sandra smatra da u Hrvatskoj još nema sve što bi kao najbolja sportašica posljednjeg desetljeća trebala imati, ali priznaje da nije ni daleko od toga. “Imam ono što sam sama stvorila i što sam sama skupljala sa svojim timom. Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski atletski savez tu su, naravno, bili od pomoći, ali da ne trajem toliko dugo i da svake godine ne uložimo u nešto novo, ne bih imala sve što trebam. Ni sada nemam sve, ali mislim da ću za koju godinu imati baš sve. Iako smo i sada jako blizu”, rekla je.
Naša najbolja atletičarka još ne razmišlja o karijeri nakon sportske karijere. Smatra kako je taj dan još jako daleko. “Ja sam i dalje profesionalna bacačica diska i ne namjeravam još završiti svoju karijeru. Ne razmišljam čime bih se mogla baviti u budućnosti jer svoju budućnost i dalje vidim ovdje gdje trenutno jesam. Ljubav, ponos i rad ne napuštaju se tako lako”, zaključila je Sandra za Večernji list
