“Regionalna liga koju će sačinjavati klubovi sa prostora bivše Jugoslavije krenut će uz podršku UEFA-e”, prenosi srbijanski “Blic”. Naravno, ovo se može shvatiti i kao provokacija srbijanskih medija koju su prenijeli i neki hrvatski mediji, ali i portali koji inače završavaju u transu na svaki spomen takozvane jugo-lige, odnosno, regionalne lige koja bi obuhvaćala neke klubovi bivše Jugoslavije, kao i neke klubove “balkanskog podneblja.”
Nadalje, srbijanski portali bruje kako će Europska nogometna unija (UEFA) podržati ovaj projekt s tri milijuna eura, planirano je da novo natjecanje zaživi u sezoni 2017/18! Planirano je također da se utakmice odigraju nakon završenih nacionalnih prvenstava, kao i da bi liga imala 12 klubova.
Naravno, nema nikakve realne podloge da nova jugo-liga krene već od iduće sezone. Naime, nova 2016/2017. sezona je krenula, nije moguće, niti bi to Uefa tolerirala, uspostavljanje paralelnog natjecanja koje bi se dogovaralo u tijeku postojeće sezone. Drugim riječima, kada bi i krenula nova takozvana regionalna liga, kakvu imamo u košarci, a koja je, kao što znamo, sahranila hrvatsku košarkašku ligu i totalno marginalizirala hrvatsko košarkaško prvenstvo, ona ne bi mogla krenuti prije sezone 2018/2019. Međutim, ovo je ipak pozadinska akcija “hrvatskih Jugoslavena” koji u novoj ligi vide mogućnost proširenja svog biznisa, pritom ih nije pretjerano briga što bi takozvana regionalna liga uništila sve one male sredine u Hrvatskoj koje se se zadnjih dvadesetak godina počele razvijati.
Primjerice, ako bi u regionalnoj ligi bilo mjesta za Dinamo, Hajduk, Rijeku ili Osijek, ne bi bilo mjesta za Split, , Slaven Belupo ili jednog dana za Hrvatski dragovoljac. Ako bi Dinamo i Hajduk igrali u regionalnoj ligi u kojoj bi ligi, i koga bi to zanimalo, igrali ostali hrvatski klubovi?
Vratimo se ponovno nakratko na košarku. Gdje su danas Šibenik, Zrinjevac, Slavonski Brod, gdje su klubovi koji su u hrvatskom prvenstvu svojedobno igrali važnu ulogu. Zrinjevac je 1995. godine predvođen Zdravkom Radulovićem stigao na korak do naslova prvaka. Takozvanoj jugo-ligi treba se, naravno, odlučno suprotstaviti, a tvrdnje onih koji nas uvjeravaju da iza svega stoji Uefa odbaciti kao notorne podvale.
Uefa je nakon višegodišnjeg salijetanja raznih menadžera pristala na način da neće otežavati dogovor, oni će pomoći nama da sami sebe uništimo, ako je to naša volja, odnosno, ako se svi dogovorimo oko toga, Dogovoriti će se oni koji u svemu vide interes i zaradu. Pobjednik te lige navodno bi imao bi imao prolaz u Ligu prvaka i to direktno, bez kvalifikacija, kao da je danas, zahvaljujući Platinijevoj “reformi”, Dinamu nemoguće izboriti plasman u Ligu prvaka. To je puno lakša misija od plasmana kroz jugoslavensku ligu.
Blic piše da bi najviše ekipa dale Srbija i Hrvatska (tri ili četiri), Bosna i Hercegovina dva, a Crna Gora, Slovenija i Makedonija po jedan. Spominju se klubovi iz Grčke, Turske, Bugarske… Međutim, koliko je realno očekivati da bi Turska ili Grčka pristale unazaditi svoje prvenstva s obzirom da su njihove lige itekao jake i dobro posjećene. Ukratko, sve ostaje u “našem” jugoslavenskom dvorištu.
Drugim riječima, crno se piše hrvatskom nogometu. Radi se o čistoj dimnoj zavjesi, kojoj se Uefa godinama oštro suprotstavljala. Realno, nije moguće očekivati da će takva Frankestein liga krenuti prije 2020. godine, iz više razloga, nisu ni hrvatski klubovi, oni koji ne bi osjetili “blagostanje” jugo-lige, guske u magli koje bi se dale samo tako odvesti do mesnice.
Ipak, najveću prepreku takvoj nakaznoj ligi godinama su predstavljale i još uvijek predstavljaju, navijačke skupine najvećih klubova, u Hrvatskoj poglavito BBB i Torcida, koje su se godinama borile protiv jugoslavenskog “blagostanja” i koje su na vlastitim leđima osjetile što ono znači. Torcida i BBB u Hrvatskoj, naravno, nikad ne bi pristale na takav projekt zato i jesu dobrim dijelom eutanizirane, pogotovo BBB-i, kako bi ih se s vremenom lakše moglo isključiti iz bilo kakvog dogovora i diskvalificirati iz razgovora kao “ekstremnu navijačku skupinu” koja remeti nove snove o novom bratstvu i jedinstvu, ovog puta bez ideoloških, ali zato iz jednako opakih financijskih interesa.
Naime, u Sbiji su navijačke skupine praktički u sprezi sa upravama klubova i političkim moćnicima. To znači da bi bile iskorištene kao “trojanski konj” (veliko)srpske politike baš kao krajem 80-ih. S vremenom bi se u 21. stoljeću vratili 40 godina unatrag. Treba li reći da niti jedna država koja bi dala sve predstavnike u tzv. regionalnoj ligi, osim Hrvatske i Slovenije, nije članica Europske unije? Ako već ne možemo, a morali bi moći, sami zašto ne bismo išli s Austrijancima, Talijanima, Mađarima…?
Što će nam to donijeti u budućnosti? Hoćemo li morati gledati kako Delije i Grobari sa slikama Draže Mihailovića šeću zaštićeni poput ličkih medvjeda centrom Zagreba ili Splita? Ili će u početku biti zabranjena gostovanja navijačima? Treba li to Hrvatskoj? Treba li to hrvatskom nogometu na čiju se “dobrobit” pozivaju oni koji zagovaraju regionalnu ligu?
Što se iza brda valja pokazati će vrijeme. Ono što smo sigurni da to ne bi donijelo ništa dobro Hrvatima jer bi se nogomet ponovno iskoristio kao kohezijski faktor po sistemu “ko nas bre zavadi”, uglavnom od interesnih nelustriranih umreženih skupina iz bivšeg sustava.
Domoljubi bi završavali po zatvorima ne želeći mirno gledati te omražene slike, zastave i povike po Hrvatskoj. A novac bi se slijevao u tko zna čije džepove.
