”Već desetljećima se vodi rasprava o tome donosi li imigracija više koristi ili štete za društvo useljenja. S jedne se strane ističe kako imigracija donosi značajne ekonomske koristi – fleksibilnije tržište rada, veću bazu vještina u društvu i inovacije, s druge strane se tvrdi sve suprotno te dodaje argument o ugrozi nacionalnog identiteta”, argumente za i protiv imigracije za Narod.hr analizira izv. prof. dr. sc. Tado Jurić.
U obzoru na pitanja migracija politički diskurs liberalnih i konzervativnih ideologija zauzima često gotovo potpuno opriječne stavove. Za političku ljevicu je (gotovo) svaka migracija dobra, a za političku desnicu gotovo uvijek loša. Stranke tzv. srednje struje se u polemike niti ne upuštaju, nego provode imigraciju. K tome rasprava se često usmjerava na migrante, umjesto na uzroke migracija.
Izvor tog neuspjeha često je jednostrani fokus na neoklasičnim ekonomskim modelima i tumačenju migracija kroz teoriju privlačnih i potisnih faktora. Ovakvo viđenje dovelo je do uvjerenja da se migracija može „uključiti i isključiti kao vodena pipa“.
No, pokazalo se da migracija može potrajati čak i kada su ekonomski i politički čimbenici koji su pokrenuli migraciju potpuno promijenjeni. Početna dinamika migracije nešto je drugačija u slučaju izbjeglica i tražitelja azila, ali su ishodi vrlo slični.
Povratni tijek imigracije? Povratak u zemlju useljenja je izuzetak
Kakav god stav o migracijama imali, najčešći njihov ishod je trajno naseljavanje znatnog udjela migranata i formiranje etničkih zajednica ili manjina. Povratak u zemlju odseljenja nikad nije pravilo, nego izuzetak (u najboljem slučaju vraća se 15% iseljenika). Stoga je prva pojava imigracije transformacija useljeničke zemlje i pluralizacija, i to kako u društvenom tako i političkom, kulturnom i etničkom smislu.
Istovremeno povećana etnička raznolikost često pridonosi promjenama u ključnim političkim institucijama, poput državljanstva, i može utjecati na samu prirodu nacionalne države i nacionalnog identiteta.
>Tado Jurić: Potiče se iseljavanje Hrvata i useljavanje strane radne snage
Integracija ne prolazi isto kod svih
Upravo stoga je jedan od ključnih izazova hrvatskog društva danas stvoriti i implementirati integracijsku strategiju u Hrvatskoj. Međutim, na umu treba imati i da integracijska strategija nije nekakva „svemoćna alkemija“ koja će svaku skupinu jednako integrirati. Primjerice, Hrvati i Arapi su u Njemačkoj prošli skroz isti proces integracije, pa se nisu integrirali na sličan način.
Argumenti ZA imigraciju
Glavna argumentacija za imigraciju se temelji na potrebi za radnom snagom zbog starenja europskog stanovništva te se prikazuje kao nužnost. Drugi uobičajeni argument je da je imigracija obostrano korisna (novčane doznake). Tako se ovdje kombinira neizbježnost fenomena i njegova korisnost. Pri tome se pak ne uzima u obzir posljedice za zemlje podrijetla migracija, koje su razorne.
>Tado Jurić: Hrvatsku je zahvatio demografski paradoks – imamo malo djece i iseljavamo se
Nadalje, ne sagledavaju se alternative imigraciji, poput motiviranja za povratak na tržište rada neaktivnog stanovništva, kojeg je u Hrvatskoj 47,3%. Stoga smo ovaj pristup u radu nazvali imigracijska ideologija, jer ne preispituje nužnost i korisnost imigracije, niti daje objašnjenje zašto bi etnička i kulturna raznolikost trebala biti isključivo slavljena.
Cijena rada
Kritičari, kao negativnu stranu imigracije, naročito ističu gušenje cijene rada te tvrde da dugoročno naseljeni imigranti na nacionalnoj razini troše više javnih sredstava nego što doprinose. Nadalje se kritizira vodeći pristup prema imigraciji temeljen na uvjerenju da će većina imigranata vrlo brzo asimilirati u svojoj novoj domovini i da nakon razmjerno kratkog vremena neće biti značajnih razlika između njih i domaćeg stanovništva.
Naročito problematičnim smatraju što imigracija dovodi do općeg smanjenja povjerenja unutar društva. Također naglašavaju da integracija u pravilu ne uspijeva.
Zamjena stanovništva?
Kritički pristup nadalje naglašava da suvremene migracije imaju drugačiji status nego prije kad su bile socijalno ili ekonomsko pitanje. One su sada i sigurnosno pitanje, što znači da ih se shvaća kao prijetnju opstojnosti državama i društvima u koja dolaze. Iz ovog proizlaze zatim i određeni kontroverzni stavovi poput onog o zamjeni stanovništva.
>Tado Jurić: Hrvatski demografski sat
Također se tvrdi da je namjera imigracije zapravo poništiti nacionalne države, a da iza svega toga stoji krupni kapital i multinacionalne korporacije. Ovaj je pak pristup osim etiketiranja teorijom urote osporavan i na način da pokušava vrlo složene demografske procese suviše pojednostaviti. Nadalje, kritičari naglašavaju da imigranti izvan Europskog gospodarskog prostora donose veći fiskalni trošak, pa se upozorava na nužnost selektivne imigracije.
Čest argument je i da imigrantkinje iz muslimanskih zemalja imaju u prosjeku 50% višu stopu plodnosti u EU nego u zemljama podrijetla, što će prema projekcijama ozbiljno promijeniti nacionalnu i vjersku strukturu populacije EU (naročito zapadnih zemalja) do sredine stoljeća.
Oko 400 milijuna ljudi spremno je useliti u Europu
Većina argumenata, kako zagovaratelja tako i protivnika imigracije, pokazuju da su selektivni i da ne mogu održati znanstvenu kritiku. Iako i zagovaratelji i protivnici imigracije iznose i argumente, koji zaslužuju pozornost, rasprava između njih u pravilu završava etiketiranjem te ne dovodi do kompromisa koji je nužan u ovako osjetljivim temama – a naročito u svjetlu činjenice da je danas na svijetu, prema Gallupovom istraživanju, oko 400 milijuna ljudi spremno useliti u Europu.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.