Danas je Tijelovo, blagdan kojim Katolička Crkva slavi ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.
U Hrvatskoj su uz Tijelovo bili vezani mnogi narodni običaji, a neki su se uspješno održali sve do danas.
>Tijelovo što katolici obilježavaju ovim blagdanom?
Običaji diljem Hrvatske
Nekoć su stari Požežani poslije procesije organizirali pred katedralom, na Trgu sv. Terezije Avilske narodno veselje za žitelje svih okolnih sela, Brestovca, Drškovaca, Dervišage i drugih. Doveli bi se i konji, volovi, kola koja su ljudi imali.
Svirala je limena glazba, svirali su majstori na gajdama i tamburaši pa su se Požežani hvatali u kolo oko spomenika fra Luke Ibrišimovića Sokola i plesali.
U Dućama kod Omiša za Božji dan (Tijelovo) govorilo se: „Veseli mu se i riba u vodi i tica u gori”. Cijelo selo bilo bi ukrašeno, danima prije obavljale su se pripreme, bilo je tu raznih svetih barjaka, svijeća napravljenih u obliku kruga (ova se tradicija zadržala, ali se te svijeće danas pale na dan Gospe Snježne).
Na Božji dan (Tijelovo) u gotovo svim bračkim mjestima održavala se procesija uz sudjelovanje svih mještana. Manja djeca nosila su bukete cvijeća i posipala brnistron 25 cvijet putem kojim prolazi procesija. U primorskim mjestima ribari su prostirali mreže da ih svećenik blagoslovi. Ribari su pratili kretanje procesije u barkama i brodovima s upaljenim svijećama i feralima.
Do sredine prošlog stoljeća u Podravini su toga dana posebno bogato i svečano bijelim cvijećem bile ukrašavane crkve, a vjernici su prema mjestu stanovanja uređivali i vanjske oltare koje su nazivali sjenice ili u Novigradu Podravskom senčice.
U Otoku kod Sinja Tijelovo se još zove Božji dan. Nekoliko zaselaka načinilo bi četiri kapelice od vezenih lancuna: četiri lancuna sa strane i jedan odozgo. Momci bi usjekli kolce da se pričvrste lancuni i cvijeće. Kapelice bi pravile djevojčice iz četiri zaselka.
Tijelovo se na Visu zove Božji don i iznimno se štuje. Težaci ne idu u polje, a ribari ne idu na more. Misa je ujutro, a popodne je na Špilice misa s procesijom. Ništa se posebno ne nosi u procesiji, jedino svećenik ide ispod baldakina i moli, zbor pjeva, a djeca posipaju cvijeće.
Motiv i u hrvatskoj književnosti
Blagdan Tijelova ili Tijela Kristova motiv je i u hrvatskoj književnosti. Pjesnik Jeronim Korner tako pjeva u svojoj pjesmi Corpus Domini: „/Kleknite ponizno! – Spustite glave!/Pustite Ga da prođe kroz vaše redove,/kao kroz dušu najljepši san…/Sve drugo zaboravite, osim možda djecu,/što prosipaju pred Njim cvjetove bijele i plave./I predajte se tišini čekanja Njegova blagoslova,/Blagoslov će taj sići na vas poželjno tiho,/kao blaga kiša na suhe, užarene njive./Oh, neka u vaša srca ureže neizbrisiva i dobra slova!…/“
Procesije
Svetkovina Tijelova povezana je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva, moli i nosi cvijeće.
Tijelovo, Tilovo, Brašančevo…
Hrvati Tijelovo nazivaju i Tilovo, Brašančevo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan, Božji don, Božji blagdan. U dubrovačkim krajevima i na Pelješcu Tijelovo se naziva Korosante prema talijanizmu Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.
>Glazba – dar od Boga za ljude (4): Tijelovo
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.