I dok je sam istok Ukrajine u plamenu, unatoč primirju koje se tek djelomično poštuje, zapravo više ne poštuje, nego što se poštuje, Donjeck, ukrajinski grad koji je trenutno pod kontrolom proruskih separatista, trenutno i nije pretjerano zainteresiran za nogomet. Posve razumljivo, s obzirom na navedene okolnosti.
U okruženju
Naime, unatoč činjenici da je zaštitni znak tog grada jedan od boljih europskih klubova, Šahtar našeg Darija Srne, koji godinama igra u najboljem ukrajinskom klubu te je i kapetan trofejnog kluba, razloga za zabavu, a sport je uz biznis i zabava, nema previše, ljudi ginu, na sve strane, i s obje strane.
Nije bilo lako napustiti rodni grad, Hrvati to svakako znaju. Tri dana poslije stupanja na snagu primirja dogovorenog u bjeloruskom Minsku proruski separatisti ne posustaju u nastojanju da u ofenzivnim operacijama zaokruže osvojeni teritorij, ukrajinski vojnici u okruženju se brane koliko mogu.
Šahtar i Srna prognanici
U takvom ratnom paklu, u neizvjesnosti ukrajinskog kaosa, u noćnoj mori rata, igra hrvatski nogometni reprezentativac, kapetan Vatrenih, Dario Srna koji je jedan od najomiljenijih nogometaša Šahtara, humanitarac te predvodnik ovog prognaničkog kluba. Rinat Ahmetov, inače gazda Šahtara, stao je na ukrajinsku stranu te je odabrao Kijev u koji je i preselio svoj klub kako bi ga zaštitio od ratnih strahota, kako bi prije svega zaštitio igrače. Svaka čast sportu, koji bi trebao spajati ljude, no, život čovjeka je iznad svega i nema cijenu.
Bombardiranje Donbas Arene, između granata i varljivog mira
Podsjetimo, većina onih koji prate sport, posebice nogomet, vrlo dobro znaju da je Donbas Arena u Donjecku nekoliko puta bila granatirana te da je u tim bombardiranjima dosta oštećena. Nogomet je u ovom trenutku najmanje što zanima stanovnike tog ratom pogođenog grada. Iako se ne može reći da barem u mislima, između granata i varljivog mira, u skloništima, ljubitelji sporta u Donjecku nisu u mislima sa svojim sportskim herojima koji, iako nisu u Donjecku, nisu zaboravili svoje navijače, napaćeni puk Donjecka.
Naravno, u motiv Srne i suigrača uopće ne treba sumnjati. Njihov je motiv višestruk, igraju za sebe, za klub, za grad, za zemlju, za nastradale, za narod i sirotinju, koliko god možda nekima patetično zvučalo, i tako se ponašaju na terenu, tako su se ponijeli na startu europske nogometne sezone. Mogli smo se u to uvjeriti sinoć u prvoj utakmici Osmine finala Lige prvaka kada su ‘Rudari’, kako inače nazivaju Šahtar, izborili časni remi na neutralnom terenu protiv jedne od najjačih momčadi na svijetu, minhenskog Bayerna.
Pomažu gradu i kad nisu tamo
No, više od nogometa stanovnicima Donjecka znači humanitarna pomoć koju im šalju nogometaši i Šahtar, kao klub, u cjelini. Gazda Šahtara, Ahmetov, iako je napustio svoj grad i odabrao Kijev, šalje humanitarnu pomoć te mu se pridružio u tome i legendarni kapetan ukrajinskog kluba i hrvatske nogometne reprezentacije, Dario Srna, kao i drugi igrači Šahtara koji zapravo žive u uvjetima u kojima ne može funkcionirati jedan klub koji u Ligi prvaka želi igrati ozbiljniju ulogu. Zapravo, Šahtar gotovo da ne igra ozbiljne utakmice, za razliku od Bayerna, te uglavnom treniraju. Nesretnim stanovnicima Donjecka šalje se hrana, odjeća, namirnice, sve što je potrebno. Samo da ovdje napomenemo, u humanitarne akcije uključili su se i nogometaši Bayerna koji su zajedno s trenerom Guardiolom platili liječenje ozlijeđenoj ukrajinskoj djeci.
Talisman naše domovine
Znamo da je Dario Srna, uz činjenicu da se radi o velikom čovjeku, sjajan nogometaš, zna to i trener njemačkog Bayerna, koji je uoči jučerašnje utakmice protiv Šahtara pohvalio, klub, posebno Darija Srnu: ”Sjajna je Šahtar momčad, s vrhunskim igračima, s odličnim Luiz Adrianom, sa sjajnim Costom, Taisonom i Teixeirom, no za Darija Srnu imam samo posebne riječi. Često sam pratio njegove igre, i za Šahtar i za Hrvatsku”, rekao je katalonski trener, Pep Guardiola. Nakon čega je poentirao: ”Srna bi svim klubovima ovog svijeta bio talisman.” Drugim riječima, Hrvati mogu biti ponosni na koji način Srna reprezentira Hrvatsku, hrvatski sport, kao pravi veleposlanik, daleko od domovine.
I Hrvatska prošla kalvariju
Dario Srna teško proživljava ratno stanje u Ukrajini, rat i činjenicu da ”Rudari” ne mogu igrati u svom gradu, posebne riječi pohvale ima za napaćene izbjeglice, što nije čudno budući da je Hrvatska prošla sličnu kalvariju, i imala tisuće prognanika tijekom Domovinskog rata. Srna ima 33 godine i sasvim sigurno pamti ratne dane i tragediju hrvatskih prognanika.
”Igramo za svoju momčad, za cijelu Ukrajinu…” Uoči utakmice protiv Bayerna rekao je Dario Srna, nakon čega je dodao da ima vjere u svoje suigrače, koji su motivirani čitavom situacijom u Ukrajini. Hoće li to pomoći Srni i društvu u uzvratu, u glavnom gradu Bavarske, s obzirom na 0:0 u prvoj utakmici, tek će se vidjeti. No, borbenost je neupitna, nažalost, nerijetko nedovoljna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
