Hrvatska košarkaška reprezentacija nakon dvije uzastopne pobjede na kvalifikacijskom turniru u Torinu i izborenih Olimpijskih igara dala si je oduška, slavlje u svlačionici nakon utakmice potrajalo je cijelu noć. Nažalost, kako bi Hrvati osjetili barem dio tog slavlja sreću su morali okušati na društvenim mrežama ili na službenim stranicama krovne svjetske košarkaše asocijacije.
Naime, poslije zadnjeg zvuka sirene košarkaški, predvođeni sjajnim Darijom Šarićem i Bojanom Bogdanovićem potrčai su jedan drugome u zagrljaj i zajedno otpjevali Thompsonovu prekrasnu pjesmu Lijepa li si, koja je tako, nakon nogometaša, u pozitivnom smislu “zarazila” i košarkaške. Ukratko, što više neki žele Hrvatima nešto zabraniti to su Hrvati manje “poslušni” i ne pristaju na maltretiranje.
Koliko je zapravo senzacionalan rezultat naših košarkaša u Torinu najbolje pokazuje činjenica na koji način su košarkaše u Italiju otpratili hrvatski mediji, prvenstveno Hrvatska televizija, kao javni servis svih hrvatskih građana. Zbog čega uopće plaćamo RTV pristojbu ako događaje koji su od općeg interesa za Hrvatsku, a sport budući da su sportaši odlični veleposlanici Republike Hrvatske u svijetu je itekako javni interes, Hrvati moraju pratiti preko društvenih mreža, nekih kanala koji se dodatno plaćaju ili live streaminga katastrofalne kvalitete?
Da su Hrvati zainteresirani za sportske događaje, posebno kada igraju hrvatske reprezentacije, pokazale su utakmice Vatrenih na Europskog nogometnom prvenstvu, pokazale su i brojne utakmice hrvatskih rukometaša u prošlosti, pokazali su i ostali hrvatski sportaši poput Janice i Ivice Kostelić, Blanke Vlašić, Sandre Perković, da sad ne nabrajamo, pokazala je na kraju krajeva i velika pobjeda sinoć u Torinu hrvatske košarkaške reprezentacije nad Italijom (84:78).
Nije, naravno, zakazala samo Hrvatska televizija, zakazali su mnogi. Naime, nakon utakmice do fotografija velikog slavlja i pobjede izabranika Aleksandra Petrovića, do fotografija sa same utakmice, bilo je teže doći nego do fotografija tamne strane Mjeseca. Novinari su kako bi ilustrirali svoje člane posvećene utakmici, a napisano ih je na desetke, morali sreću potražiti na društvenim mrežama ili na službenim stranicama FIBA-e, raditi snimke zaslona, drugim riječima, snalaziti se na sve moguće i nemoguće načine, ne bi li dio atmosfere iz Torina prenijeli u domovinu.
Nogomet je, naravno, najpopularniji sport, ne zovu ga bez razloga najvažnijom sporednom stvari na svijetu, no, malo je nepravedno kada rezultati ostalih hrvatskih nacionalnih momčadi i sportaša zbog toga trpe na način na koji se to ne bi smjelo događati. Zamislite situaciju da hrvatska nogometna reprezentacija igra PRIJATELJSKE, dakle, ne i službene, dvije utakmice zaredom protiv europskih prvaka, primjerice Španjolske i Njemačke, mislite li da to ne bi bilo popraćenom izravnim prijenosom i da ne bi HINA imala u svojoj zbirci tridesetak fotografija? Dakako, smatramo da su naši nogometni Vatreni zaslužili svu medijsku pažnju, onih dobronamjernih medija, koju dobivaju, želimo tek reći da to zaslužuju i drugi.
