Kako se i očekivalo donedavni trener mlade momčadi, Igor Jovićević, i službeno je postao trener prve momčadi Dinama i nasljednik Nenada Bjelice, koji je nakon sporazumnog raskida napustio Maksimir.
Jovićević je, kako smo već pisali, svojedobno bio jedan od najvećih talenata Europe, najbolji mladi kadet Starog kontinenta, karijeru je, vjerojatno prerano, nastavio u Realu. Uslijedila je teška ozljeda križnih ligamenata koja mu je zaustavila karijeru, a koja je u tom trenutku bila u velikom usponu… Jovićević je i zbog tih razloga posebno odlučan u namjeri da propušteno kao nogometaš nadoknadi kao trener.
Podsjetimo, od ljeta 2017. Jovićević je s velikim uspjehom vodio drugu momčad plavih i mladu momčad Dinama u UEFA-inoj Ligi prvaka, u dva navrata Modri su stigli do četvrtfinala, a ovogodišnje je četvrtfinale protiv Benfice odgođeno zbog pandemije koronavirusa.
Igor Jovićević je na kraju zakoračio na stepenicu koju je dugo priželjkivao, postao je trener prve momčadi plavih, što je nedvojbeno velika stvar za svakog Dinamovca, što Jovićević svakako jeste. Pisali smo već i o stručnom stožeru Igora Jovićevića, prvi je asistent Damir Krznar, drugi asistent Alen Peternac, kondicijski trener Ivan Štefanić, pomoćnik za kondicijsku pripremu Stipe Marina, trener vratara Sandro Žufić, analitičar Vedran Attias, tehnički direktor Marko Kuže, inače sin, nažalost, pokojnog legendarnog trenera Dinama Josipa Kužea.
“Ovo je ostvarenje mojih dječačkih snova, doista je neizmjerna radost koju osjećam, ali isto tako i velika odgovornost koju sa sobom nosi dužnost glavnog trenera”, kazao je Jovićević na početku te je dodao:
“U mladim danima bio sam jedan od navijača sa sjeverne tribine. Prije svega sam Dinamov navijač. Dakle, prije nego što sam trener, ja sam navijač. Volim Dinamo od malena, cijeli život sam tu, tata me u ove prostorije doveo dok sam imao četiri godine. I želio sam biti trener Dinama, nije mi bilo važno kad. Samo da budem. Cijelo sam vrijeme bio usredotočen na proces usavršavanja, na učenje kroz utakmice, kroz stresne situacije uz koje postaješ i bolji čovjek… Želio sam biti spreman u slučaju da dođe prilika iz Dinama, želio sam da budem spreman odgovoriti svim izazovima i zahtjevima.”
Jovićević je dok je vodio drugu momčad Dinama vrlo dobro surađivao s Nenadom Bjelicom, tada prvim trenerom maksimirske momčadi.
“Čuli smo se i nakon njegova odlaska. Poštujem ga, naša je suradnja bila fenomenalna. Pratio sam svaku njegovu utakmicu, analizirao igru i to jednim dijelom prenašao na svoje igrače. Bili su nam parametar kako treba izgledati momčad. I moram reći da smo u tome i mi uspijevali.”
Dinamo je pod vodstvom Nenada Bjelice igrao sjajno u Europi, nakon gotovo pola stoljeća plavi su stigli do europskog proljeća, kako će igrati Modri po vodstvom Jovićevića? Dinamova momčad u dijelu medija je dobila nadimak ‘Fakini”, iako takav nadimak nije baš u potpunosti prihvaćen kod navijača, više je forsiran od strane medija.
“Ma, mogu biti i fakini, mangupi, frajeri… Bitno je da imamo stil, da budemo prepoznatljivi. Kadar ovisi i o potražnji igrača na tržištu. Vidjet ćemo u suradnji sa sportskim sektorom, sa sportskim direktorom. Bilo bi dobro da momčad ostane na okupu, da bude što više igrača koji su tu bili i pod vodstvom trenera Bjelice. Pokušat ćemo nastaviti njegovim putem, ali na neki moj način, s nekim mojim idejama. Želim da igrači znaju da pred sobom imaju čovjeka, a ne samo trenera koji robuje taktici, da imaju iskrenog čovjeka koji ne krivuda, bitno je da imaju povjerenja u trenera. Ne treniram strogoću, to nije moj stil. Iako mi je momčad uvijek ispred pojedinca, ne smijemo zaboraviti da i svaki pojedinac ima svoj stav, svoja razmišljanja. Želim da u igri budemo prepoznatljivi, dominantni, da igramo na suparničkoj polovici, želim da smo agresivni kad izgubimo loptu, da se branimo imajući loptu… No, možeš kontrolirati igru i bez lopte, dati suparniku, recimo 60 posto posjeda pa uz čvrsti, gusti blok svejedno možeš pobijediti.”
Neki su klubovi napokon počeli s treninzima, bilo u grupama, bilo pojedinačno…?
“Mi smo podnijeli zahtjev Stožeru civilne zaštite i zasad dobili negativan odgovor. Uostalom, svi moramo biti socijalno osjetljivi. Ljudi su zdravstveno ugroženi, mnogi ostaju i bez posla. Ponašat ćemo se u skladu s uputama Stožera civilne zaštite.”
Otac Igora Jovićevića, Čedomir Jovićević, legendarni bivši lijevi bek Dinama, preminuo je 11. travnja. U Maksimir je došao 1972. godine te je proveo cijelo desetljeće odigravši 390 utakmica.
“Emocije su pomiješane. Roditelji mi znače jako puno, gubitak tate ostavio je velikoga traga, moram se s time suočiti, sjećanje na njega nikad neće izblijediti. Ponosan sam na njega, na sve što je učinio u karijeri i na sve što je dao Dinamu u tih 10 godina. Igrao je praktički bez pauze, bez ozljeda. Jedina je stanka bila kad je morao odslužiti vojni rok. On je moj heroj, moj idol, uvijek mi je bio parametar kako se treba ponašati i koji su putevi uspjeha”, zaključio je novi trener Dinama, koji s velikim optimizmom očekuje signal koji će omogućiti da napokon krene lopta s centra.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
